SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Komentar na društveno-političku situaciju: Analni speleolozi, moralne nakaze i dežurni mudobrižnici

PRIJE 4 GODINE
TEKST: Ante Mandarić

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Komentar na društveno-političku situaciju: Analni speleolozi, moralne nakaze i dežurni mudobrižnici SB Online | Komentar na društveno-političku situaciju: Analni speleolozi, moralne nakaze i dežurni mudobrižnici

PRIJE 4 GODINE
TEKST: Ante Mandarić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Još od pamtivijeka Hrvatska vidješe svakakvih čuda, ali ne i toliko juda kao još od uspostave Kraljevine Jugoslavije pa na ovamo, dakle u posljednjih stotinjak godina. Pokušat ćemo to glagolsko prošlo svršeno vrijeme zvano aorist secirati kirurškom preciznošću našim čitateljima koji su sve više ogorčeni količinom klijentelizma, korupcije i nepotizma koje razara svaku poru ovog društva, a koje je i suviše malo za takve radnje gledano kroz naočale s „globalnom dioptrijom“.

Više stoljeća bijasmo pod tuđom čizmom, od europskih jebivjetara, turskog jarma i konačno pod patronatom Beča, a za koje kad s odmakom vremena gledamo osjećamo, usudimo se reći malu nostalgiju. Osjećati nostalgiju za vremenom kad nismo bili svoji vladari u najmanju ruku je petokolonaški i izdajnički reći će mnogi. Toliko lošeg napraviše nam ondašnji vladari, da smo primjerice u to doba po prvi put ozbiljnije provodili popise stanovništva, zemljišta (katastarske knjige), a također uveli smo i kućne brojeve.

Primjer malih i slažem se ne toliko bitnih stvari koji zorno prikazuju kako smo očito oduvijek bili nesposobni za samostalni progres i napredak jer drugačije ne možemo i ne znamo. Ne podcjenjujući svinje i njene navike očito je kako imamo nešto nasljedno i životinjsko u sebi, a to je da se generacijama volimo valjati u kaljuži i blatu.

Nakon miješanja karata belosvetskih lopina uslijedilo je nestajanja većine carstava i prekrojavanje dotadašnjih poznatih granica. Prvi svjetski rat završio se, a mi smo konačno dobili zajednicu u kojoj bijasmo sami „svoji“ vladari! Doduše uz Srbe i Slovence. U Hrvatskoj je do raspada Austro-Ugarske korupcija bila rijetka, no nakon uspostave Kraljevine SHS 1. prosinca 1918.  počeli smo pokazivati svoje pravo lice i imamo ono što traje i dan danas. Krađa, pljačka, otimačina, lopovluk i kriminal. Pronevjere svih vrsta i svakog oblika.

Tako je starija populacija čitatelja zasigurno upoznata s aferom „Našička“ koja izvrsno ilustrira da korupcija, koja čitavu regiju drži u siromaštvu i po potrebi u ratu, nije ništa novo na ovim prostorima. Radilo se o najvećoj korupcijskoj aferi u Kraljevini Jugoslaviji, a koja je rezultirala s 1400 osumnjičenih i 100 uhićenih! Tipično za aferu bilo je podmićivanje svih, od seoskog policajca do ministra Vlade. Hm, pitamo se vrijedi li taj modus operandi i danas ili je i on prošlo svršeno glagolsko vrijeme?

I u ono doba sat je otkucavao jednakom brzinom baš kao i danas, geopolitičke okolnosti s godinama su se mijenjale i u modi su postale neke nove ideologije i politike. Ludi švabo gurnuo je svijet u novi, drugi svjetski rat, a u međuvremenu Kraljevina Jugoslavija je nestala, dobili smo epizodu s NDH, a nakon toga ulazimo u drugu Jugoslaviju.

Pisanje o nesretnom ratnom vremenu, tko je koga, s koje strane, kako i zašto napadao, mučio, svirepo ubijao i sl. ostavljamo drugima, no jedno je sigurno, u svakom selu bilo je previše sumnjivih lica koji su kapute mijenjali i po nekoliko puta dnevno, a sve zbog vlastitog interesa.

Kako se drugi svjetski rat završio, dobili smo novu državu, drugu Jugoslaviju, a kojoj je na čelu bio bravar Josip Broz Tito. U današnje vrijeme nevjerojatno bi zvučalo da jedan bravar može voditi bilo koju republiku koja je nastala iz ondašnje države, a kamoli cijelu Jugoslaviju. Stvarno nevjerojatno. Ne, ne idealiziram, niti kudim Titu, ali možda je starac bio suviše iskren za kićenje tuđim perjem kao što to danas pojedinci nerijetko čine s diplomama, državnim ispitima i tko zna s čime sve ne, a priznajmo si, da je htio mogao si je priuštiti bilo koju titulu.

Stari je bio lisica, ubrzo nakon drugog svjetskog rata otpilio je Staljina i Sovjete, a za sve one koje je smatrao kako su staljinisti i da bi ga mogli ugroziti osigurao je otok, more i kamen. Iz današnje perspektive, stari je bio široke ruke, idealno mjesto za odmor. Šalu na stranu, za one koji ne znaju o čemu se radi dovoljno je ukucati u internetsku tražilicu Goli otok kako bi vidjeli sav potencijal koji je taj otok imao.

Glavni stanovnici bili su kontrarevolucionari i staljinisti, no bilo je tu zatiranja i akademskih, časnih i poštenih ljudi koji su nešto vrijedili na kulturnoj vrijednosnoj skali, a završili su tamo jer nisu bili po volji nekome u partiji. Tako su 70-ih godina prošlog stoljeća najčešći stanovnici najpoznatijeg otoka u Jugoslaviji, ukoliko nisu uspjeli pobjeći iz Juge bili proljećari, sudionici događaja poznatijeg pod imenom Hrvatskog proljeća, dakako.

Godine su prolazile, došla je 1980., a starog više nije bilo. Umro je! Bum! Što činiti? Kamo poći? Kuda dalje pitali su se ljudi. Nadali su se kako će država koju su gradili nastaviti prosperirati i povećavati životni standard, ali dogodilo sve suprotno. Na naplatu su došli stari zajmovi, vlast su preuzeli gladni miševi koji su se brinuli isključivo o sebi, kako priskrbiti kuću, stan ili auto dok je običan puk svaki dan stajao u redu za kavu, kilu kruha ili litru benzina. Kakav oksimoron!

Osim toga, počeli su i obračuni službe na ulicama Europe, najčešće na tlu Njemačke gdje su svi oni koji nisu bili nekome po volji završavali na isti način, a to je dva metra pod zemljom. To je također još jedna tužna stranica naše povijesti o kojoj bi se mogli pisati kilometarski članci. Vrijeme odmiče, situacija se zaoštrila i ubrzo ponavljamo povijest i doživljavamo Domovinski rat. Utopija Jugoslavije nestaje, a nacionalni osjećaji bude se među svima nama.

Stvari po kojima pamtim rat? Tisućljetni san, nebrojne žrtve, razaranje, kriminal i privatizacija. Privatizacija? Tragična priča. Isplivala govna na površinu, ljudski talog, podguzne muhe i karakterni gubavci. U međuvremenu doživljavamo još jedno presvlačenje odjeće. Najveće komunjare doživješe prosvjetljenje i postadoše najveći vjernici. Sinovi i nećaci zauzeli ključna mjesta i pozicije pa je sustav ostao u sigurnim rukama. Nisam siguran koji žanr gledam? Horor ili humor?

Smrdljive hijene najgore vrste pokradoše sve što se pokrasti moglo. Čast izuzecima! Poštene, moralne i radišne poduzetnike koji su nešto stvorili i privredili ovoj državi mogu nabrojati na prste svojih ruku, no nije sve tako crno. Ovih dana svjedočili smo nekim od povijesnih trenutaka za određene poduzetnike u Republici Hrvatskoj prvenstveno u području IT sektora i autoindustrije. Skidam kapu i pozdravljam.

Ono što boli i smeta su paraziti plave, crvene, ljubičaste ili neke četvrte boje, a koji su spremni napraviti sve za vlastito dupe. Ne, nismo glupi ni tupi kako bi neke stvari shvatili. Ne znam jesu li gori nalogodavci ili izvršitelji u ovom kriminalu?!? Da, mislim na analne speleologe, moralne nakaze i dežurne mudobrižnike koji su se sigurno već prepoznali u ovom tekstu. Kako vas nije sram samih sebe?

Dragi narode.
Glavu gore! Ima nade!


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: