SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Liječnici u politici – vani iznimka, kod nas pravilo

PRIJE 1 GODINU
TEKST: Dijana Jurasić/večernji.hr

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Liječnici u politici – vani iznimka, kod nas pravilo SB Online | Liječnici u politici – vani iznimka, kod nas pravilo

PRIJE 1 GODINU
TEKST: Dijana Jurasić/večernji.hr

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Vuče li liječnike, osobito vrhunske, u hrvatsku politiku narcizam ili altruizam? Težnja za moći i novcem ili za ozdravljenjem društva? Ako ništa u životu nije crno-bijelo, pa nije to ni angažman najmanje 20-ak liječnika koliko ih danas ima u vlasti na nacionalnoj razini, ostaje pitanje zašto su u svim državama Europske unije liječnici u politici iznimka, a kod nas pravilo od stvaranja ove države pa do danas?

Doktori su svjesni da u narodu tradicionalno uživaju autoritet, da ih mnogi tretiraju kao da su osobno gospodari života i smrti, odnosno bolesti i zdravlja, što ipak kod brojnih “malih” liječnika, a velikih po skromnosti i stručnosti, neće pobuditi težnju da se u politiku i vlast vrijedi upustiti.

Samo je u Saboru u prošlom mandatu bilo 17 liječnika različitih specijalnosti, nema nijedne važnije stranke u kojoj nije bilo i nema liječnika, koji se, očito, osjećaju pozvani da budu saborski zastupnici, župani, gradonačelnici, predsjednici i potpredsjednici stranaka. Zašto liječnici, osobito vrhunski, zanimanje, nesporno ugledno u društvu, u koje su uložili silan trud, znanje i odricanja mijenjaju za političku karijeru iako su svjesni da narod ima najmanje povjerenja u političke stranke i političare jer većini, a ni ovoj zemlji politika još ništa značajno dobro nije donijela?

– U psihologiji liječnika koji ostavljaju svoju struku, nerijetko i vrhunsku, i idu u politiku često prevladavaju težnja za moći i profitom. U vrijeme rata imao sam kolege po struci koji su na sitnim provizijama stavili u džep na tisuće eura ili one koji su u poziciji odlučivanja u zdravstvu o javnim nabavama zaradili neviđene novce za kratko vrijeme.

Narcizam kod liječnika koji odu u politiku sigurno je izraženiji jer liječnička profesija izvorno traži poniznost i dostupnost pacijentima. Osjećaš kao liječnik silno zadovoljstvo u činjenici da pacijentu možeš pomoći, da si mu pristupačan, da primiš s razumijevanjem i pomogneš čovjeku koji je u ne znam sve kakvim problemima, i siromašan i jadan i ovakav i onakav. To je izvorno liječnička psihologija ili etika ili profil ličnosti pravih liječnika, koji su u duši doktori. Ali takvi ne idu u politiku... – bez zadrške
kaže umirovljeni neuropsihijatar prof. dr. Slavko Sakoman.

U politiku, smatra, idu mnogi liječnici da bi zadovoljili svoje potrebe za moći, dominacijom i novcem, a ne da bi popravili, među ostalim, poziciju liječničke profesije, koja je zahvaljujući upravo političarima marginalizirana. A narod misli, kaže, “on je doktor pa će možda nešto napraviti u politici.” Iako među liječnicima na nacionalnim razinama vlasti i na lokalnima ima nedvojbeno onih koje je altruizam povukao u politiku, pitanje je koliko brzo se u političkoj bari altruizam izgubi jer ona ima svoje vrijednosti i zakonitosti. I nisu po tome liječnici ništa bolji ili lošiji od ostalih smrtnika.

– I liječnici se u politici adaptiraju brzo kao i većina naših ljudi koji su ušli u taj sustav moći i odlučivanja. Nije to stvar samo doktora nego kompletnih upravljačkih elita u politici jer ne možeš biti u poziciji moći i odlučivati ako i sam nemaš putra na glavi. Moraš biti u istom vrijednosnom sustavu da bi mogao plivati u vrhu tih sustava – rezonira dr. Sakoman.

Neke kolege, osim težnje za moći, novcem i da budu poznati, dodaje, u politiku gura i potreba za dobrim provodom... No zašto to nije slučaj s liječnicima u EU? Dio odgovora leži i u razlici u plaćama liječnika kod nas i u EU.

– Vrhunski doktori vani su puno više plaćeni nego u nas. Primjerice, jedan naš Šibenčanin kirurg u Njemačkoj ima plaću 20 tisuća eura, a kod nas specijalisti zarade 1500 eura s dežurstvima. Lakše je onda biti zastupnik ili ministar i održati predavanje za 1000 eura – odgovara profesor Sakoman.

Društvo nije, zaključuje, profitiralo od liječnika u politici jer su morali održati isti sustav vrijednosti kao i naš mainstream političkog sustava. I oni koji su ušli u politiku s namjerom da za opće dobro iskoriste znanje i o ljudima jer se u svom poslu susreću sa svim profilima građana zasad u tome, čini se, ne uspijevaju...

(Izvor: večernji.hr)


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: