Ma baš me briga za sve!

Danima, mjesecima već slušamo tko se cijepio tko se nije cijepio, tko će se možda cijepiti, tko će se cijepiti s tećom dozom, tko se neće cijepiti ni pod koju cijenu. Ma baš me briga i za one cijepljenje i za one necijepljene. Baš me briga tko ima covi-potvrdu a tko nema. Baš me briga tko više nosi masku a tko ne.

Jedni prosvjeduju odnosno spontano se okupljaju zbog covid-potvrda što je legalno i legitimno. Ti ljudi se bore za ljudska prava, bore se za svoja prava. Nemali broj ljudi u Zagrebu na okupljanju kontra covid-potvrda uz nekoliko budaletina govori koliko su ljudi ogorčeni sa svime što nas trenutačno okružuje. Na svim tim skupovima po Hrvatskoj govori se kako su oni koji su se cijepili zapravo pokusni kunići. Ok, moj i još 57% ljudi u Hrvatskoj izbor je biti zeko, umjesto cijevi od respiratora. Nije baš da smo birali između Mercedesa i Ferrarija ali što je tu je.

Imam osjećaj da smo mi svi pokusni kunići, i cijepljeni i necijepljeni. Ovo društvo u kojem danas živimo, politika koja nas vodi uspjela je. Podijelila nas je. Ne na Srbe i Hrvate, ne na sjever i jug, ne na Hajduk i Dinamo nego na cijepljene i necijepljene. Nedosljednost Stožera oko procesija, okupljanja, pjevanja, veselja dovela je da ljudi više ne šute. Još uvijek je to tiha galama ali ako iskreno i pogledamo u bližu povijest mi Hrvati baš i ne znamo ili nećemo prosvjedovati. Danas bi se mogla upotrebiti ona narodna priča što ljudi više galame to vlast više pritišće, problem za vlast dolazi kada narod ušuti.

Ljudi opustimo se, dolazi Božić ulice grada nikad ljepše uređene, popijte kuhano vino, medenu rakiju, poljubite voljenu osobu ispod imele i zabavite se. Ova pandemija nam je uzela dvije godine. Nekako ovaj duh Božića kao da više ne živi u nama. Zanemarite čangrizave i iskompleksirane babe, zanemarite cijepljene, zanemarite necijepljene, zanemarite sve, opustite se i uživajte u svakom trenutku najljepšeg mjeseca u godini.

I na kraju recite sami sebi: Ma baš me briga za sve.