Malo se bolje zagledajte u novčanicu od 200 kuna: Možete li uočiti ‘grešku’ na njoj?

Povodom Mjeseca hrvatskog jezika, koji se ove godine obilježava od 21. veljače do 17. ožujka, donosimo raspravu s jezikoslovcem oko toga zašto na novčanici od 200 kuna piše ‘dvjesta’, a ne ‘dvjesto’ kako je to uvriježeno u našem govoru. Iako smo naišli na neke članke koji tvrde da je to pogrešno, Željko Jozić objasnio nam je zašto to ipak nije tako.Ako ste se nekada dobro zagledali u novčanicu od 200 kuna, vidjeli ste da na njoj ne piše ‘dvjesto’ kuna nego ‘dvjesta’ kuna. Neki bi pomislili da se radi o grešci, ali Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objasnio nam je o čemu se tu zapravo radi.

– Ponajprije valja reći da oblik ‘dvjesta’ nije pogrešan, odnosno da nije riječ o slovnoj ili tiskarskoj pogrešci. Dakle, ‘dvjesta’ jest pravilan, doduše stariji tradicionalni oblik toga broja, a još stariji je oblik ‘dvjesti’, pa je to vjerojatno prevladalo prilikom izbora. Oblik ‘dvjesta’ prevladavao je u hrvatskome jeziku do početka 20. st., gotovo jednako kao i oblik ‘trista’. Tada je vrlo čest izraz bio ‘Trista mu muka/jada!’, ali je kasnije prevladao oblik ‘dvjesto’ kao i ‘tristo’ analogijom prema ‘sto’, objasnio je Jozić.

‘Nitko nikad nije problematizirao to što piše na najvećoj novčanici’No, njega ponajviše začuđuje što se nitko nije pitao zašto na novčanici od 1000 kuna piše ’tisuću’.

– Nitko nikad nije problematizirao to što na najvećoj novčanici, koja se i rjeđe viđa u optjecaju, piše ’tisuću’, a ne ’tisuća’ kuna. Naravno da ni tu nije riječ o pogrešci jer je riječ o akuzativu mjere, kao i u ‘Tisuću i jedna noć’, rekao je Jozić.

Školski pravopis godinama imao grešku na koricamaUpitali smo ga postoji li u Hrvatskoj neka riječ koja je bila tiskarska greška, a da smo ju prihvatili kao normalnu i takvu ju koristili.

– Nije mi poznato da smo ikad prihvatili kakvu tiskarsku pogrešku kao pravilan oblik. Zanimljivo mi je ipak kako studiju Tadije Smičiklasa ‘Dvijestogodišnjica oslobodjenja Slavonije’ u nekim popisima literature nailazim ‘lektoriranu’ pa imamo ‘DVJESTOGODIŠNJICU’. Možda je zanimljiviji slučaj ‘Hrvatskoga školskog pravopisa’, Babić-Ham-Moguša iz 2008. sa slovnom pogreškom na naslovnici – ‘STANDARNOG’ umjesto STANDARDNOG’, koja nije uočena sve do 2012. godine, do kad su izišla još dva izdanja s istom pogreškom, naveo je Jozić.

(Izvor: srednja.hr)