Prenosimo vam jednu zanimlivu anegdotu iz Lipika koju su naše kolege s Lipičkog kompasa objasnile u sljedećem članku.

"Otkako se struktura „gastarbajtera“ znatno promijenila pa sada Hrvatsku napuštaju mahom mladi ljudi i mladi bračni parovi, u inozemstvu se sve više rađaju naša djeca i unučad koji se nerijetko u domovini svojih roditelja i djedova osjećaju kao stranci. Ove se dane u Lipiku u Ulici Matije Gupca zbio događaj koji je toliko simpatičan i rijedak da smo ga i mi zabilježili.

Naime, radi se o 16-godišnjem mladiću koji sa svojim roditeljima svakog ljeta iz Njemačke dolazi na „Urlaub“ u Lipik kod svoga djeda i bake. Čim su stigli pred kuću unuku je na ulaznim dvorišnim vratima zastao pogled jer je na njima visila velika ploča na kojoj je pisalo „KUĆA NA PRODAJU“.

Mladić je, pomalo razočarano, upitao djeda zašto ovaj natpis stoji na kući.  Nije mu bilo jasno zbog čega se kuća prodaje s obzirom na to da djed i baka imaju pristojne mirovine koje su zaslužili radeći, između ostalog, i u Njemačkoj, gdje imaju i dodatnih nekretnina. „Djede zašto prodajete kuću.? Gdje ću ja dolaziti preko ljeta na praznike? Meni se ovdje u Hrvatskoj i u Lipiku sviđa boraviti, toliko da razmišljam da ću kad porastem ovdje doći živjeti i raditi." Čuvši unuka, djed je zastao i rekao: „Imaš pravo!“. Zatim je skinuo ploču na kojoj je pisalo da se kuća prodaje, a njegov unuk ju je pri tome slomio. Nakon nekog vemena, mladić se ponovno obratio svome djedu. „Djede, ako je ona ploča godinu dana stajala na kući, zašto ne bismo stavili novu ploču na kojoj će pisati „OVA KUĆA NIJE VIŠE NA PRODAJU.“

- Na osnovu ove ploče nastala je i ova kratka anegdota koja se zasniva na krajnje neobičnom događaju, u ovom slučaju iz života šesnaestogodišnjeg mladića kojem se toliko svidio lipički kraj da se želi ovdje vratiti živjeti, a na svojevrstan način i pripomoći demografskoj obnovi Hrvatske.