Stalo nam je do Vaše privatnosti i do boljeg korisničkog iskustva. Budući da SB Online i njegovi partneri koriste kolačiće, dužni smo Vas na to upozoriti i zatražiti Vašu privolu. Više o kolačićima pročitajte ovdje: Pravila privatnosti. Pročitajte i Uvjete korištenja. Nastavkom korištenja ovih stranica, prihvaćate naša Pravila privatnosti i Uvjete korištenja.
Što su kolačići i zašto ih koristimo?
Kolačići su male računalne datoteke koje program šalje Vašem pregledniku. Služe nam da omogućimo korisnicima sigurno pretraživanje našeg sadržaja (zaštita od spama), sudjelovanje u anketama, komentiranje itd. Također, koristimo kolačiće naših partnera za vođenje statistike posjećenosti i prilagođeni prikaz oglasa. Naši kolačići su potpuno bezopasni za Vaš uređaj, možete ih lako obrisati u bilo kojem trenutku.
Ako prihvaćate naša Pravila privatnosti i Uvjete korištenja, kliknite "Prihvaćam" i nastavite uživati u sadržaju. Ako, pak, ne prihvaćate, onda nemojte koristiti ove stranice.
Nisu samo oni i mi smo krivi
5.4.2021. | 11:10
Igor Safundžić
Pregleda: 806
FOTO: roditelji.hr
Nova Gradiška, Slavonski Brod, Pula, Pag. To su gradovi u kojima se zadnjih desetak godina dogodilo zanemarivanje djece. To su gradovi gdje je sustav zakazao. Sustav koji plaćamo mi.
Mi plaćamo vječno „nadrkane“ socijalne radnike, mi plaćamo vječno negostoljubive socijalne radnice kojima je u opisu posla i gledanje ispod obrva, mi plaćamo ovaj sustav u kojem je ni kriva ni dužna životom platila dvogodišnja curica. Mi plaćamo „klinca“ ministra koji očito je ne razumije sustav. Da ministar koji je „pao s kruške“ koji ne odgovara na pisma i apele druge djece koje je sustav zarobio. On je valjda iznad toga. Dragi moj ministre, nakon tragedije u Novoj Gradiški morate otići. Morate.
Za sve te slučajeve a posebno ovaj zadnji nisu krivi samo biološki roditelji curice, niti socijalni radnici iz Nove Gradiške, niti ministar niti šef Socijalne službe iz Nove Gradiške koji je rekao da se curica mogla i sama ozlijediti. Svi mi smo krivi. Svi mi koji dopuštamo već 30 godina istu politiku HDZ-a i SDP-a. Krivi smo jer dopuštamo da sustav koji uhljebljuje i koji dopušta ubijanje djece i to od bioloških roditelja.
2019 godine otac na Pagu bacio svoje četvero djece s balkona. Tada su nam obećali da se to više neće ponoviti. Nažalost ponovilo se i to na najgori mogući način. Ništa se promijenilo nije, osim imena djece koja su postala žrtve. Imena djece koja svakom socijalnom radniku, radnici ministru… treba biti pred očima, kad jedu, kad spavaju, kad rade, svaki dan, svaki sat, svaku minutu da se zaista više ovo ne ponovi. Da se djeca više ne vračaju svojim biološkim roditeljima samo zato što su se vjenčali, a isti ti roditelji samo nekoliko mjeseci prije prijavljeni zbog nasilja u obitelji.
Mjerodavno ministarstvo priča kako u Hrvatskoj nema dovoljno udomiteljskih obitelji. LAŽ. Da sada u ovom trenutku ministarstvo dozvoli udomljavanje više od 4000 djece po domovima u Hrvatskoj siguran sam da u 5 minuta niti jedno dijete više ne bi bilo u Domu za nezbrinutu djecu. To naravno državi ne odgovara. Što više djece po domovima više uhljeba po socijalnim službama.
