Oni su napustili Hrvatsku, a ovo su njihove priče

Ono što se pretpostavljalo, sada je i potvrđeno. U deset godina Hrvatska je izgubila gotovo deset posto stanovništva. Nakon trideset godina samostalnosti milijun nas je manje, a trend odlaska mladih i najboljih nastavlja se. Neki od njih za HRT-ov Labirint ispričali su zašto su otišli.

Vladimir Marić 2022. iz Obrovca je 2013. odselio je u Švedsku, točnije Stockholm sa suprugom i dvojicom sinova.

- Ja sam nekad bio obrtnik i jedan od razloga zašto sam otišao iz Hrvatske je upravo to što je teško biti obrtnik, zato što je politika napravila takav sustav koji pogoduje njoj i kojim svaki obrtnik praktički postaje rob politike. Toliko je nameta, toliko je nestvarnih plaćanja, a onda kad vi u konačnici vidite pljačku istih tih sustava i institucija za koje ste vi jedva skupili novac, a netko ih je tako s guštom opljačkao, prebacio novce i podijelio novce sa svojim kumovima, rođacima, jednostavno dođe vam da spakirate kofere i odete ća! - govori danas za Labirint.

Mia i Marko Maras danas žive u Frankfurtu i roditelji su dvoje djece. 

Mia Maras, iseljenica u Njemačku, za emisiju Labirint kaže kako novac nije najbitnija stvar. Ona i suprug imali su završene fakultete, nisu radili u lošim tvrtkama, imali su pristojne plaće. No, smatrali su da ne bi imali dovoljno novca da bi u Hrvatskoj zasnovali obitelj.

Ivan Dragičević, iseljenik u Švedsku, za Labirint je ispričao kako je mislio da nema šanse da ode negdje drugdje živjeti. No ekonomska situacija je pritiskala, supruga je dobila priliku koja se ne propušta. Otišli su taman kada su, kaže, počeli slagati život, počeli se "kućiti" i kada su dobili dijete.

Psihijatrica Gorana Bilonić, također iseljenica u Švedsku, u Hrvatskoj se vratila na posao šest mjeseci nakon što je rodila dijete. Odrađivala je smjene i po 36 sati. 

- Odlučila sam otići jer sam shvatila da mirovinu doživjeti neću - kaže za Labirint. 

Sada, kaže, jednom godišnje ima pravo na razgovor o plaći koji je obavezan.

- Ne samo o plaći nego i o tvom daljnjem napredovanju i planovima za sljedeću godinu - opisuje trenutno iskustvo.

- Nemamo mi državu samo da bismo imali grb i zastavu. Slavimo 30 godina postojanja naše državnosti. Da su branitelji znali da će biti ovakvo iseljavanje, mislite da ne bi i oni mnogi otišli u Njemačku? Dakle, mi smo obesmislili i državu i Domovinski rat ovime što se dogodilo - kaže za Labirint Tado Jurić, politolog i demograf s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

S porastom iseljavanja rastu i korupcija i klijentelizam, kaže.

- Zato što oni koji su uspostavili svoje klijentelističke mreže, njima je još lakše sada operirati. Ne odlaze oni i njihova djeca, odlaze kritičari. Krilatica kojom to uvijek pokušavam sažeti je: kritičari odlaze, doznake dolaze. Može li biti bolje? - pita.

Jurić kaže da iseljenici jasno poručuju kako se ne žele vratiti u istu situaciju iz koje su otišli dok se ne riješe klijentelizam i korupcija te dok se ne riješi napredovanje u društvu. 

Iznosi i podatak kako je iz Njemačke iselilo jedan posto radnika u zadnjih deset godina, kao i iz Velike Britanije i Francuske, dok je iz Hrvatske iselilo 18 posto.

Vinko Vinković iz Njemačke se u Hrvatsku odlučio vratiti u svibnju 2019. jer je, kaže, shvatio da je plaća od 1800 eura koju je imao kao vozač kamiona u Njemačkoj jednaka plaći od 6000 kuna u Hrvatskoj.

- Iako je sve puno uređenije i radnička prava su zaštićenija, biti mlad i samac u Njemačkoj je jedan vrlo skup sport - kaže za Labirint.

Poznaje, nastavlja, one koji se ne bi vratili nikada, ali poznaje i one koji su u velikim kreditima koje ne mogu isplatiti s hrvatskom plaćom, pogotovo u Slavoniji.

- Cijene odlaze u nebo a plaće stagniraju. Što mislite koliko će se tek sada ljudi iseliti, uskoro se otvaraju granice Švicarske i mislim da pravi egzodus tek slijedi, dodaje Vinković.

Vinko je trenutno na rehabilitaciji zbog teške ozljede koljena, a s obzirom na to da obavlja posao koji je izrazito fizički zahtijevan, boji se da nakon oporavka neće biti u mogućnosti više ga obavljati.

- Ukoliko to ne bude moguće, ne preostaje mi ništa drugo nego ponovno spakirati kofere, zaputiti se u inozemstvo i potražiti posao vozača kamiona, gdje me poslodavac neće prijavljivati na minimalac i davati mi ostatak na crno ispod stola - kaže za Labirint.

Videoprilog pogledajte OVDJE.