SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Ovdje je sahranjen najveći brodski kurvar i umjetnik

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Ovdje je sahranjen najveći brodski kurvar i umjetnik SB Online | Ovdje je sahranjen najveći brodski kurvar i umjetnik

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Umjetnost je divlji napor da dosegnemo ljepotu koja je iznad nas i čineći taj napor Vasilj Antipov je u amanet Brodu i Brođanima ostavio predivne umjetničke slike starog Broda na Savi, uspio je u tom divljem naporu dosegnuti jednu ljepotu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ako se mene pita, Antipov je definitivno najveći brodski umjetnik svih vremena.

Ali… i najveći ženskaroš, boem, klošar, lutalica i kurvar. Od strasti prema slikanju, veća mu je bila još jedino strast koju je njegovao prema lijepim ženama, što i  ne čudi, jer naše Brođanke su najljepše žene na svijetu, barem meni, a vjerujem i njemu.



Tužna je životna priča ovog slikara.

Ružna su bila vremena tada u Rusiji, godina 1918. i Oktobarska revolucija, politički  neprijatelji su se prokazivali na sve strane, a nerijetko i ubijali, i da bi spasio živu glavu, slikar je jedan dan spakirao svoje kufere i pobjegao iz svoje Domovine u nepoznato. Vjetrovi sudbine i boemsko lutanje po bijelom svijetu dovode ga iz Petrograda, u kojem je rođen 1891.  u Beograd, misleći da će ga Srbi  tamo zbog pravoslavne vjere i tradicionalne  političke bliskosti sa Rusijom, dočekati raširenih ruku, ali nažalost,  ubrzo otkriva njihovu srpsku nesklonost pa i mržnju prema došljacima, emigrantima, te ponovo pakira kufere i za svoj novi životni izbor odabire naš lijepi grad Brod na Savi.

I nije pogriješio, jer naši Brođani su mu pružili utočište, domaćinski ga prihvatili kao našeg sugrađanina, odmah su mu našli i posao, gdje se najviše istakao Julie Hoffmann, koji mu je postao i dobar prijatelj, zaposlio ga je kao kustosa u Gradskom muzeju čiji je on bio osnivač, tako da je Antipov vrlo brzo riješio i svoje goruće egzistencijalno pitanje. I konačno, nakon svih mogućih šikaniranja, bježanja, ratnih strahota i užasa, konačno je u našem gradu među Brođanima pronašao svoj duševni mir, ovdje je mogao slikati i stvarati, i živjeti život punim plućima, život dostojan čovjeka.



U Brod je došao 1929. god.  s kazališnom trupom boema, jer je i sam u duši bio veliki boem, upriličili  su samo dvije predstave u kavani LOVAC, na početku Široke ulice, a onda se to kazalište raspalo, a Antipov se laća kista i tempere, onoga što mu više leži od glume i po našem gradu slika najljepše dijelove starog Broda na Savi, slike koje se danas čuvaju u Muzeju i kod privatnih kolekcionara,  kao dragocjeno svjedočanstvo jednog vremena. Brod i Brođani toplo su ga primili i prihvatili kao svoga, i više mu ne pada na pamet da bježi bilo gdje, a on je prihvatio naš grad i Hrvatsku kao svoju Domovinu.

Antipov je ostavio iza sebe oko dvije stotine slika sa brodskim temama nastale većim dijelom tridesetih i četrdesetih godina, većinom su to bile slike starog Broda, zanimljivih etno kuća, katoličkih crkvi i kapelica, koje danas doživljavamo kao susret sa svijetom što nepovratno odlazi.

A tko je bila Juliška?

Juliška je bila koketna Mađarica, izuzetno lijepa i privlačna, vesela brodska šankerica u najboljim godina, koja je s Antipovom ispijala pive i pelinkovce do kasno u noć, da bi se skupa probudili u ljubavnom zagrljaju uz opuške cigareta u pepeljari, polupraznim flašama konjaka i strasnim pogledima. Antipov je bio na glasu ne samo kao dobar slikar nego i kao veliki ženskaroš, ljubavnik i kurvar teškog kalibra,  ali nježnog i dobrog srca, i još bolje duše.

Po gradu su kolale priče o njegovim ljubavnim avanturama s vrlim brodskim damama, o njegovim vezama i vezicama, ali nikad se nije oženio i nije imao djece. Živio je cijeli svoj život kao lutalica, samac, boem, ženskaroš i slikar, i tako je sam i usamljen i umro 1968. u staračkom domu u Ljeskovici. Tužna je životna priča ovoga čovjeka. A da li je pokopan u Ljeskovici ili Brodu, nije mi nitko znao odgovoriti, pa jedno popodne krenuh u potragu za njegovim grobom. A prije toga naslikah njegov portret u tehnici suhog pastela, ugljena i krede, da mu ga stavim na grob i bar malo mu se na taj način odužim kao stari Brođanin, za sve ono dobro što je učinio za naš grad.



I kada sam na  kraju dvosatnog lutanja po groblju uspio pronaći njegovo grob, mojoj sreći nije bilo kraja. Zapalio sam mu svijeću, portret sam uramio i postavio ga na njegov grob, za uspomenu. Antipov je dao  svoj obol i u borbi protiv fašizma i nacističke okupacije našega grada. Njegovo partizansko konspirativno ime bilo je Stari, pa mu ispred groba rekoh tiho:

Stari, ovo je za tebe, od srca,  od umjetnika, za umjetnika.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: