Oni svaki vikend pjevaju "Slavonijo dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje" i ne stide se tih stihova. Pričali smo s mladim Šokicama i Bećarom pogledaj te što su nam rekli.

 

 

U narodnoj nošnji sam od malena , moja braća su išli u KUD još dok sam ja bila mala, baka ima svu nošnju i cijela obitelj je u tome i od kada znam za sebe "spremam" se u nošnju i dok nisam išla u KUD spremali smo se za misu zahvalnicu jednom godišnje, a svog prvog spremanja se i ne sjećam.Naravno da se ponosim, dolazim iz malog šokačkog sela gdje je cijelo selo za održavanje tradicije i svi smo ponosni na to što imamo.Trenutno idem u 2 KUD-a i pjevam u ženskoj pjevačkoj skupini, tu je moje društvo i svi koji su tu vole tradiciju i nikad im se nije problem spremiti u narodnu nošnju.. Neki možda i nemaju nešto, ali tu smo uvijek jedni za druge pa se uvijek sve nabavi.Hahaha dobro pitanje.. moje društvo i ja smo ekipa koja sve sluša od tradicionalne slavonske pjesme do "cajke" u KUD-u pretežno slušamo Slavonske pjesme iz našeg kraja ustvari ne slušamo nego ih sami pjevamo, a kada se skupimo i izlazimo u klubove znamo poslušati i koju "cajku".Naravno da se ponosim.. Ponosim se svime sto moje selo i ja imamo, mladima koji drže do tradicije i dok je nas u našim selima tradicija i narodna nošnja neće nestati i uvijek će se spominjati. Rekla nam je Tena Klaić iz Starih Perkovaca.

Narodnu nošnju sam prvi puta obukla sa svojih 7 godina, kada sam bila clan malog KUD-a u svome selu Stari Perkovci. Svakako da se ponosim nošnjom, cijenimo ono što su nam bake i djedovi ostavili te pokazujemo vrijednost našeg kraja i naših običaja. Za "spremanje" te namještanje frizure treba nam malo više od 2 sata. Sve zavisi i o nošnji koju oblačimo. To je tradicija koja će trajati jako dugo, samo ako mi mladi to tako napravimo, jer na nama ostaje svijet. Svakako da mi je draže slušati tradicionalnu Slavonsku glazbu jer ona nas ispunjava, a hajdemo reci"cajke" slušamo radi zabave kada se s društvom zabavljamo, i ako većinu zabava na koje idem sviraju tamburice. Malo je reći da se ponosim sto sam Slavonka, jer Slavonija je daleko poznata, tu je mir i sreća koja nas čini boljima. Rekla nam je Jelena Zmaić iz Starih Perkovaca.

 


 
Prvi puta sam obukao nošnju kada sam imao 7 godina. Ponosim se zato što je to naše blago i tradicija. Meni treba oko 10 minuta za mušku nošnju,a za žensku nošnju treba nekad i sat vremena da se "spreme". Pa u KUD-u sam zato što to volim jer i moji roditelji, bake i djedovi su isto išli a sad su prepustili to nama mladima. Pa naravno da mi je bolje slušati naše izvorne Slavonske pjesme. Ponosim se kada se obučem u nošnju i kad nastupam srce mi je veliko kao kuća. Rekao nam je Šimun iz Sikirevaca.