PORTRET STARIH BROĐANA - Tko to laže da Maradone više nema

Život je dugi proces umaranja, prožet sivilom i dosadom, koje u Brodu, s vremena na vrijeme, svojim osmjehom i svojom pjesmom slavuja, oplemeni među stolovima kafića, Maradona. Možda je Maradona umro u Argentini, ali u Slavonskom Brodu Maradona živi još uvijek, naša Maradona je živa i zdrava tko dren. Tako su je prozvali naši Brođani na Korzu, jer pomalo liči na slavnog argentinskog nogometaša, Diega Armanda Maradonu. 

I već punih 42 godine dostojno nosi njegovo ime. No, malo Brođana zna i njezino pravo ime, zove se Zorica Radosavljević  i već 65 godina je naša sugrađanka, dobri duh našega grada, najomiljenija osoba u gradu. Jedino su političari na nju ljubomorni, jer je popularnija od svih njih i kada bi se među Brođanima  napravila jedna ozbiljna anketa s pitanjem- tko vam je najpopularnija osoba u Slavonskom Brodu- Zorka bi bila, vjerujem, tri koplja iznad svih brodskih političara. Zorica je ponosna majka osmero djece i baka jedanaest unučadi. Život ju nije baš previše mazio, u obitelji nitko ne radi, muž ima malu mirovinu od 1200 kn i Zorica se bori i dovija na sve moguće načine da zaradi koju kunu i prehrani mnogočlanu obitelj. Radni dan joj počinje vrlo rano, kada uzima svoj stari bicikl i kreće u potragu za plastičnim bocama. 

Često ju viđam kako naslonjena na zid čeka i po sat vremena da joj netko otvori vrata u naselju Lutvinka, da bi možda u ostavi zgrade pronašla poneki antikvitet ili staru odbačenu umjetničku sliku koja bi se možda mogla malo i unovčiti, i uvijek rado siđem s petog kata i Zorki otvorim vrata zgrade, a ona me nagradi lijepim i srdačnom osmjehom uz riječi zahvale.  A kad se malo umori, tada zna i među stolovima kafića zamoliti i pokoju kunu, njezina čuvena rečenica-imaš dvije kune- ušla je već odavno u brodsku antologiju, jer je stari zanat žicanja uspjela pretvoriti u art, umjetnost žicanja. 

Nenametljivo, pristojno i kulturno, s osjećajem za mjeru, ali i dobru zabavu, jer je vječito nasmijana, dobre volje i još boljeg raspoloženja. No, međutim, malo Brođana zna da naša Zorka ima glas slavuja i da predivno pjeva, a lijepo pjeva sve vrste pjesama i naše slavonske bećarce, i romske pjesme i sevdalinke. Mnoge hrvatske estrade zvijezde i pjevačice mogle bi stajati u stavu MIRNO i diviti se Maradoninom glasu. Samo na you tube ima više tisuća otvaranja i pregleda. Bog joj dao i dobar glas i dobro srce. Njezin najbolji prijatelj je njezin stari bicikl koji je uvijek nakićen poput božićne jelke s milijun raznih vreća i vrećica. A onda joj jednoga dana mangupi ukradoše i njenog najboljeg prijatelja. Bila je jako tužna. Srećom, našla ga je odbačenog u jednom jarku, ali su lopovi ukrali sve njene vreće s plastičnim bocama među kojima je bila i jedna vrećica sa  zamotanim novcem od prodaje plastičnih boca. Rekli bi stari ljudi: sirotinjo, i bogu si teška. 

Vraćala se Zorka kući i sretna i tužna, kad ono, prometna policija. Naplatili joj kaznu od 300 kn jer nije ima svjetleći prsluk. Kaže Maradona da će kaznu platiti čim skupi 600 novih boca. I zato moji dragi Brođani, ako nekad budete vidjeli među stolovima kafića, Maradonu kako žica koju kunu, nemojte misliti da je to za drogu, alkohol i duhan, ne, nego da prehrani osmero djece i jedanaest unučadi. Otvorite Brođani svoje novčanike, nemojte biti Bračani i Škoti. Našoj Maradoni s poštovanjem, posvećujem ovaj portret u ugljenu, suhom pastelu i grafitu. Za Zorku, od srca, od  Darka Lončara Daky-a.