PORUKA PLENKOVIĆU: Ovo nije moja slika Hrvatske!

Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela je 1999. godine rezoluciju o proglašenju Međunarodnog dana mladih te se on kontinuirano obilježava svake godine 12. kolovoza.

Mladi su društvena skupina koju u Republici Hrvatskoj, prema Nacionalnom programu djelovanja za mlade čine svi građani Republike Hrvatske u dobi od 15 do 29 godina.

Ovo nije moja slika Hrvatske

Brodskoj, a možda i široj javnosti poznat sam kao jedan od autora filma "Brod šalje poziv u pomoć", tada kao još osnovnoškolac sa svojim prijateljima snimio sam film o zagađenom zraku, iako su neki to kasnije iskoristili u pogrešne svrhe. Smatram kako smo tih nekoliko dana, koliko se "brujilo" o nama uspjeli dići taj veliki problem zagađenog zraka u našem gradu na "viši nivo". Podsjetit ću samo, kako smo u Slavonski Brod, tada uspjeli, zahvaljujući županu Marušiću "dovući" i tadašnju predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović.

Nekoliko mjeseci kasnije, odlučio sam kao 16-godišnjak, uključiti se u nekakvu vrstu politike, govoriti o problemima mladih, kako u našem gradu, tako i u Hrvatskoj, odlučio sam se baviti novinarstvom. 

Što sam više radio, upoznavao ljude, objavljivao tekstove koji možda nekada i nisu valjali, nailazio sam na sve veće i veće prepreke. Dok sam radio pohađao sam i srednju školu pa je i tu bilo problema. Prema mojim informacijama, često sam se našao za radnim stolom pravobraniteljice za djecu, jer su neki smatrali kako moj urednik mene iskorištava... 

Kao mlada i maloljetna osoba nailazio sam i na brojne neugodne situacije zbog svojih godina. Tako sam pratio jedeno suđenje, pa me sutkinja, iz neznanja da sam zaista zaposlen u Centru za medije, izbacila iz sudnice. Nisam mogao prisustvovati ni konferencijama za medije Stožera civilne zaštite, jer su se "bojali da se ne zarazim". Mnogo je prepreka kada nešto radiš ,a mlad si.

Završio sam srednju školu, i razgovarajući sa svojim prijateljima iz srednjoškolskih klupa shvatili smo da smo nigdje. Mnogi se pokušavaju zaposliti pa im ne ide, drugi pak trbuhom za kruhom, odu u Njemačku, Irsku, ili neku treću zemlju. 

Jedan od razloga tomu je i to što mladi nisu aktivni u lokalnoj politici, odnosno boli ih briga. Oni koji su u nekoj političkoj stranci, većinom nisu tamo iz ideoloških razloga, što bi bilo normalno, već iz drugih razloga tipa: "Ako sam tamo lakše ću doći do posla".

Također je veliki problem što se nas mlade ne shvaća ozbiljno. Govorim iz osobnog iskustva jer bezbroj puta sam naišao na situaciju da se pojavim negdje i onda krenu zezancije na moje godina, "Što će mali balavac", to me čak i nije vrijeđalo, jer nakon nekoliko puta više i oglušiš na to.

Klijentelizam i karijerizam

U našoj maloj državi, pa potom uzročno i posljedično u ovom poslu kojeg obavljam i u ostalim poslovima, (naglašavam kako ne govorim iz svoga primjera, već iz saznanja koje sam dobio od svojih mladih kolega) karijere su ugrožene. Radi profitabilnosti se troši mlada radna snaga, te se nude poslovi radi poslova. Kada ostalima govorim kako ja zaista nemam problema sa svojim direktorom, odnosno šefom, mnogi mi ne vjeruju jer smo mi upravo to - zemlja klijentelizma.

Jasna strukovna napredovanja su priče za male bebe, isto se nudi pojedincima koji su najčešće s nekime dobri. Plaće, ako rastu, rastu bizarno i uz teške pregovore, a ako poslovno gledamo sati rada su sve veći i zahtjevniji. S razlogom se, na kraju dana postavlja pitanje odgovarali li građanima, jednako koliko i vlastima da mladi postanu "zadnja rupa na sviralu".

Metoda selekcije "one koje ne otjeraš iz države, njih ćeš upregnuti s lažnom pretpostavkom za mirovinu, kojih i onako neće biti". Pitamo se ako nema karijere, nema niti novca, nema uređenog društva i nema dostojne mirovine. Postavlja se važno pitanje - čemu da se "mi" mladi nadamo?

Previše mojih prijatelja, drugova, kolega iz školskih klupa je otišlo iz Hrvatske, previše je onih kojima smeta politika jer smatraju da naša država ne ide u pravome smjeru. Plenkoviću: Ovo nije moja slika Hrvatske!

Autor: Luka Safundžić