Požeški profesor Goran Đurđević postao docent na Pekinškom sveučilištu za strane studije

Mistična, nedokučiva i daleka Kina od pamtivijeka je u svoje sigurne luke dozivala istraživače i moreplovce koji su se krijepili znanjem s izvora gotovo 6000 godina stare civilizacije.  S druge pak strane požeška intelektualna elita stremila je podjednako zapadu i istoku u ime znanosti i napretka, a čini se da požeški gen radoznalosti i želje za znanjem nije zaobišao ni mladog požeškog profesora povijesti i arheologije Gorana Đurđevića, koji je ovih dana u dalekoj Kini postao docent na Pekinškom sveučilištu za strane studije.

Rekli bi mnogi, Požega je dobila suvremenog Dragutina Lermana, ne znajući da je Goran svoj Put svile prilagodio ritmu svojih koraka pa se od rane mladosti zanimao za povijest i arheologiju. Evocirajući neke od najranijih uspomena, Goran će reći- Prije svega, uvijek sam imao interes za mitove, priče, daleke i nepoznate krajeve, starine, predmete što pokazuje i podatak da su mi dvije omiljene knjige iz djetinjstva Grčki mitovi i Robinson Crusoe. Često sam slušao moje ukućane kako pričaju o raznim dogodovštinama, anegdotama i običajima iz prošlosti. Primjerice, jednom sam s pokojnim djedom pričao o letu čovjeka na Mjesec. Tad sam imao 8-9 godina i umjesto samog leta, tehnološke izvedbe, mene je više zanimalo kako su ljudi živjeli te godine, kako su se odijevali, što su jeli, kakav je bio odjek toga leta u domaćim medijima. Uz to, kao mali sam se igrao s vučedolskom golubicom, tj. replikom poznatog artefakta. Tako barem kažu moji ukućani, a meni odlično zvuči, zar ne? Mislim da povijest i arheologija idealno uokviruju sve moje interese prema prošlosti, istraživanjima, popularnoj kulturi i vježbanju kritičkog mišljenja.-

Nakon završenog studija povijesti i arheologije, Goran Đurđević neko vrijeme predavao je povijest u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića . Svatko tko se sjeća Gorana iz tog razdoblja pamti njegov entuzijazam i žar s kojim je u nadasve kreativnoj interakciji s učenicima na svojim satovima udahnjivao život suhoparnim povijesnim činjenicama. Kao vrsni stručnjak i poznavatelj dječjih srca, svojim učenicima omogućio je da na krilima mašte prošeću rimskim hramovima i osjete topot konja širom europskih bojišnica. Svoj obol dao je i kao voditelj Povijesnog društvo Požege, a zatim i kao tajnik Hrvatskog saveza CB radioklubova. Svako od tih iskustava dodatno ga je oblikovalo i prilagodilo za današnju ulogu.- Kao najvažniju korist za današnjeg sebe iz tog perioda smatram što sam naučio pojednostaviti misli, skratiti pripovijedanje i koncentrirati se na konkretno. To je posljedica rada s djecom. I veoma sam zahvalan na toj lekciji jer mi je dosta pomogla.-govori nam prof. Đurđević.

Davne 2017. Goran Đurđević dobio je punu stipendiju kineske vlade i otišao na doktorski studij. Ta je stipendija bila izdašna jer je pokrila troškove studija, smještaj u dvokrevetnoj dobro opremljenoj sobi s plaćenim režijama, pokrivenim zdravstvenim osiguranjem, mjesečnim iznosom za život i jednom povratnom kartom godišnje. Tijekom tog razdoblja Goranova motivacija je bila u otkrivanju nečega novoga, a kako se je bavio Rimskim carstvom, poželio je usporediti Han dinastiju s Rimom. Budući da su ta dva carstva površinom, brojem stanovnika i vremenskim okvirom slična i usporediva, u posljednje se vrijeme sve istražuju usporedbe između dva carstva. Goran su  posebno okupirala ogledala/zrcala u oba carstva jer osim svrhovitih predmeta za kozmetiku ili brijanju, drevna su ogledala imala likovne prikaze iz mitova, religija i simbola tih carstava.- . Zanimljivo je vidjeti što sve stane na maleni i relativno širokodostupan predmet od 10ak cm. Osim toga, danas je, kako bi rekao profesor Rowan Flad s Harvarda, zlatno doba kineske arheologije s obzirom na ulaganja, otkrića i važnost same discipline. Smatram privilegijom da sam ovdje u tim trenutcima.-objašnjava prof. Đurđević.

Sveučilište na kojem je Goran Đurđević nedavno postao docent slavi 80. godina postojanja i jedinstveni je u Kini jer osim fakulteta za ekonomiju, diplomaciju, odgojne znanosti, povijest i kulturalne studije, imaju program čak 101 jezika koji se može studirati, među ostalima i hrvatski jezik. Goran radi na Beiwai Collegeu koji je manji fakultet u sklopu sveučilišta te imaju generalni program za edukaciju. Program namijenjen izvrsnim studentima jer je skraćen pa traje 3 umjesto 4 godine. Trenutno se prof. Đurđević bavi arheologijom Puta svila (od Rimskog do Kineskog carstva), digitalnim tehnologijama u arheologiji i humanistici te ekohumanistikom odnosno načinima kako se ekološke ideje prožimaju u povijesti, arheologiji, književnostima, filmu i kulturi.

I to nije sve, prof. Đurđević poprilično je aktivan pa se u njegovom rasporedu našlo projekata i za nekoliko godina unaprijed .- Radim na nekoliko projekata od kojih izdvajam međunarodni projekt o zrcalima (dostupno na mirrorstudies.com) koji je u povojima, a radimo ga kolegice i kolege iz SAD-a, Meksika, Kine i Velike Britanije. Dovršavam popularnu knjigu o arheologiji i Twitteru koja bi trebala izaći u Latinskoj Americi (vjerojatno Meksiko) te nekoliko arheoloških slikovnica koje će izaći u Pekingu. Također, uređujem nekoliko knjiga o ekohumanistici s profesoricom Suzanom Marjanić i te će knjige izaći u Zagrebu i Londonu. No, možda najzanimljivije za hrvatske čitatelje je knjiga pod nazivom Svila, zmajevi i papir koju sam napisao s profesorom Zvonimirom Stopićem, još jednim Hrvatom u Kini. To je sveučilišni udžbenik o arheologiji i povijesti Kine na hrvatskom jeziku i bit će u izdanju Alfe iz Zagreba do kraja godine.- pojašnjava Goran Đurđević.

Uz sve obaveze Goran Đurđević pronašao je vremena i za uživanje u bogatoj kineskoj gastronomiji- Nisam znao jesti štapićima, no brzo sam savladao. Kad sam išao na jednu međunarodnu konferenciju u Chengdu na jug Kine (gdje je najveći rezervat pandi), bio sam tek mjesec dana i tijekom ručka smo otišli u restoran. Budući da je bilo međunarodnih sudionika, bilo je vilica, žlica, noževa te štapići. Ne gledajući, odmah sam uzeo štapiće. Tako da sam se očito brzo priviknuo. S obzirom na to da sam veliki gurman, probao sam različite kulinarske delicije iz skoro svih dijelova Kine. Kineska je kuhinja veoma raznolika te svaka provincija ima svoj stil i način kuhanja. U Pekingu je najpoznatija pekinška patka, zatim nudli (slično kao naša tjestenina) i dumplings (knedle/nokle) punjene s različitim povrćem i mesom. Od mesa se najviše jede piletina, a povrće je stvarno raznoliko i drugačije, možda je najzanimljiviji kineski kupus koji je drugačiji od našeg kupusa. Riža se promatra na sličan način kao kruh kod nas – uvijek se jede uz jelo. Slastice i kolači su često napravljeni od graha. Kuhanje je složen proces u Kini i nije lako savladati osnovna jela jer ima puno sastojaka i malih trikova kako se proizvode.- govori Goran Đurđević.

Osim kuhinje, Goran je oduševljen ogromnim tehnološki razvojem Kine jer je zemlja premrežena brzim vlakovima od 300ak km/h, autocestama, svakodnevno niču nove zgrade i ubrzan je razvoj, Zatim sjajnom povijesti i arheologijom jer živi u zemlji koja ima Terakota ratnike, Kineski zid, Veliki kanal, Zabranjeni grad i još mnoštvo sjajne kulturne baštine. Te su lokacije ogromne, veličanstvene i zanimljive. Osim toga, Kina ima velika ulaganja u arheologiju i muzeologiju. I možda najvažnije, ljudima jer ljudi su veoma srdačni i skloni su pomoći, posebno na radnom mjestu ili tijekom studija. -Osjeća se povezanost grupe i potiče se rad za zajednički cilj pa svi sudjelujemo kao kolektiv i nema rivaliteta između članova istog radnog kolektiva jer smo zajednica. Mislim da je ta suradnja i usmjerenost na rad (umjesto na sirovi talent) jako važna i Kina ide odličnim putem.-zaključuje prof. Đurđević.

Svim našim čitateljima koje je ova inspirativna priča o uspjehu, nakon godina truda i rada pobudila zanimanje prof. Đurđević poručuje- Poruka za kraj  čitateljima, posebno onima koje zanima povijest i arheologija. Svakako im savjetujem da odaberu najbolji put za sebe što bi značilo da razmisle o svojim interesima, mogućnostima, planovima, karijeri, ali neka ne zanemare život u punini, prijateljstava, ljubavi, putovanja, hobije i znatiželju. Studij arheologije i povijest je zahtjevan, ali danas ima puno mogućnosti posebno za studij u inozemstvu. Držim se ideje da je organizacija više od pola posla pa stoga treba unaprijed promisliti i birati. Svako zanimanje ima pluseva i minusa, a puno toga ovisi o nama, našim izborima, interesima, sposobnostima, motivaciji, radnoj etici i mrvici sreće. Želim svim Vašim čitateljicama i čitateljima da koriste slobodu izbora i odgovornost odabira. Na raspolaganju sam zainteresiranim kolegicama i kolegama za savjet ili pomoć.