Požežanka Anja Mihaljević i ʺŽeljezni Vudragʺ šokirali publiku

3.2.2020. | 13:21

A.M.

Pregleda: 1333

FOTO: Georgij Srebren i Nikša Lalin

U Centru za likovni odgoj grada Zagreba održao se kontroverzni performans svjetski poznatog umjetnika Nikole Vudraga u suradnji s Požežankom i predsjednicom Udruge za promicanje inkluzije osoba s invaliditetom „Mogu sve“, Anjom Mihaljević.

Za Požežanku Anju Mihaljević (28) nikada ne biste rekli da je veći dio života proživjela po bolnicama i da iza sebe ima čak - 34 operacije. 

To što je rođena bez lisne kosti, bez tri prsta i deformacijom stopala, gotovo da i nije ostavilo traga na njoj. Uza sve poteškoće koje je u prošla završila je Fakultet političkih znanosti, zaposlena je i uživa u svemu u čemu uživaju mladi. Prije sedam godina “odradila” je i posljednju operaciju u kojoj su joj amputirali potkoljenicu. Tomu su prethodili veliki problemi, bolovi i teško kretanje, no sve te poteškoće riješila je proteza koju nosi. 

Tako je, svjetski poznati umjetnik Vudrag vratio se iz Pariza, gdje vodi već impresivnu karijeru pod zastupništvom dvije prestižne galerije, te u razgovoru s ravnateljem centra Nikšom Lalinom i Anjom Mihaljević smislio se događaj koji spaja Anjinu inicijativu inkluzije osoba s invaliditetom te Centar za likovni odgoj kao obrazovnu instituciju u svojevrsni show performance koji gledatelji neće tako lako zaboraviti.



FOTO: Nikša Lalin

“Anja Mihaljević moja je draga prijateljica koja je pristala sudjelovati u ovom događaju, zajedno s ravnateljem Centra za likovni odgoj grada Zagreba, Nikšom Lalinom. Iako oboje već spremni na kontroverzni i nesvakidašnji umjetnički sadržaj koji sam ponudio prihvatila se idejna inicijativa, moram naglasiti uz sve ostalo; ponajviše iz razloga same poruke koju šaljemo. Današnji virtualno obavijeni svijet nudi vrlo često nametnute društvene standarde ljepote, brenda, sve slične iskrivljene morale kojima ljudi sve više teže, skrivajući “nedostatke” s poetičnim, ali jasno vidljivo patetičnim pokušajima “fejkanja” života na virtualnim mrežama. Zato se doslovno, bez cenzure i bez uljepšavanja, u kombinaciji Hefesta i Pepeljuge, oblikovala, konstruirala i zavarila Anjina noga koja joj nedostaje, ne kao prikrivanje već naprotiv – kao umjetnički rad: oslonac i kruna u životu samoprihvaćanja i nadvladavanja tog takozvanog nedostatka, koje i svojim društvenim djelovanjem promovira. Sama lokacija Centra za likovni odgoj savršeno je uklopljena u koncept kojim se bavimo, jer ipak je likovni odgoj i obrazovanje ono što nas uči misliti, uči inovaciji i mašti, a time naoružani s vlastitim razvojem možemo djelovati, pomoći, inspirirati, i boriti se protiv epidemije neznanja i odvesti čovjeka u novu, svijetlu i humanu budućnost”, rekao je Vudrag.

Sveukupnim dojmom jasna je referenca na poznati performance Josepha Boyicea, jednog od najznačajnijih konceptualnih umjetnika 20. stoljeća, koji se svojedobno zatvorio u galeriju dok su posjetitelji promatrali izvana. Iako drugačijeg, vlastitog stila, vidimo sličan “rukopis” u promišljanju kod Vudraga, stoga ne brinemo o njegovoj karijeri i u performansu.



FOTO: Georgij Srebren

Nikša Lalin, ravnatelj Centra izjavio je nakon performansa “Bilo mi je zadovoljstvo surađivati u ovom projektu, fotografirati i njega i event, već smo se u prvom susretu sve sporazumjeli. Na sam dan performansa Vudrag je ušao u zgradu likovnog centra, zatvorio se u prostor gdje je skinuo čak i prozore, i doslovno okupirao prostoriju pretvorivši je u svoj privremeni atelje/operacijsku salu. Prestao sam tada brinuti je li on spreman za publiku i počeo razmišljati je li publika spremna za njega... Iznimno sam zadovoljan, znao sam da će nam Vudrag napraviti show za pamćenje, nešto novo i svježe, i drago mi je da smo ga uspjeli dobiti za Noć muzeja, svidjela mi se ideja i veselim se mogućim suradnjama u budućnosti, nadam se još kontroverznijim i luđim!”

Kao autoritet hrvatske povijesti umjetnosti, ovom performansu je dao veliku podršku i Zvonko Maković koji je rekao: „Došao sam na ovaj performativni čin, zapravo ganut inicijativom poznavajući Vudragov, ali i Anjin rad. Velika je hrabrost za oboje što su pripremili takav nastup, znajući čime se individualno bave. Kao sudionici ovog čina, ovdje se zapravo radi o jednoj inverziji, ovo nije nadomjestak nečega što Anji nedostaje, već se potencira taj nedostatak u nešto čvrsto na što se Anja, rekli bismo, može osloniti, gdje Vudrag stavlja svoje djelo i podčinjava rekao bih jednoj humanoj gesti. Ja bih čestitao Anji i njenoj hrabrosti, po čemu je i ona poznata u našoj sredini, i sudjelovanju s Vudragom koji se u zadnjih nekoliko godina nametnuo kao jedan važan protagonist naše umjetničke scene. Naglasio bi kako ovaj čin možemo promatrati iz drugih vizura, ne samo umjetničkih, gdje su nam Anja i Vudrag pokazali načine kako umjetnost ili skulptura može djelovati u nekim drugim poljima, humanim, funkcionalnim, ponekad i bizarnim, no najviše bi htio istaknuti taj pristanak Anje i hrabrost da sudjeluje u ovom performansu, igri, i realizaciji ovog djela„.

Broj gostiju bio je izvan očekivanja, a dvorana likovnog centra brzo se popunila još i prije samog performansa. Gostiju je bilo iz raznih područja, od povjesničara umjetnosti, studenata, brojnih poznatih, ljudi iz i van struke, čime nas je ovaj happening još više oduševio.



FOTO: Georgij Srebren

Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.