Raste broj brakova bez vjenčanog lista, zajedničkih kućanstava i parova u kojima svatko živi u svom stanu

Hrvatski se muškarci sporo moderniziraju i zaostaju za emancipiranim ženama. Dalmatinci najviše zaostaju, jer ih je s egalitarnim stavovima o rodnoj ravnopravnosti 17,3%, ali ni u Zagrebu nije puno bolje – takvih je tek 23,6%

Izumire li tradicionalna obitelj koja je stoljećima, kao temeljna društvena zajednica, podrazumijevala doživotni brak i djecu s jednom osobom, te što danas kod nas i na zapadu brakovi i obitelji iz različitih klasa nose sa sobom kao neodvojivu prtljagu?

U eri liberalizma s naglašenim individualizmom sve je manje sklopljenih brakova, sve više razvoda, a raste broj izvanbračnih zajednica u Europskoj uniji, ali i parova koji žive svatko u svom u stanu za koje se ustalio termin “living apart together”. No, unatoč tome težnja za brakom i razvodom nakon njega ili zajedničkim životom ne prestaje ni u stvarnosti, niti u umjetnosti. Brakovi, obitelji i odnosi nisu samo predmet interesa sociologa, psihologa, psihijatara, filozofa, nego i države jer koliko god obitelji bile privatne one kao osnovna društvena zajednica u kojoj se rađaju i(ili) rastu djeca nose sa sobom i javne posljedice jer nije nevažno iz kakvih obitelji dolaze pojedinci koji čine društvo.

Brakovi i odnosi parova predmet su interesa i filmske industrije i književnosti u kojoj danas malo tko tako dobro kao Jonathan Franzen poput najvještijeg obducenta secira naizgled stabilne, a u suštini krhke (izvan)bračne veze i obiteljske odnose u njima. Samo što ti brakovi, razvodi i veze ni u stvarnosti ni u umjetnosti više nisu kakvi su nekoć bili, ali zajedničko im je to što se pretežno u njih ulazi s idealima, a iz njih u najboljem slučaju jedna strana izlazi s razočaranjem jer unatoč pričama za javnost o sporazumnim i prijateljskim raskidima nema lakih razvoda.

Pritom je nevažno je li se taj odnos zvao brakom ili izvanbračnom zajednicom. A kada su u priče o razvodima još uključena i djeca, sve biva složenije. Oscarom nagrađeni film za scenarij “Bračna priča” pokazuje svu slojevitost odnosa u današnjem prosječnom zapadnjačkom braku koji se nije raspao zbog nasilja, svađa ni zbog prijevare, nego zbog daleko oku suptilnijeg i zamršenijeg psihološkog odnosa muškarca i žene koji je došao svom kraju jer su se promijenili prioriteti žene u tom braku ili je njezino “ja” samo bilo potisnuto zbog “mi” prije nego što je eksplodiralo, prije nego što je shvatila da je ona ta koja sve vrijeme radi ustupke, privatne i poslovne, u ime obitelji.

Da nema braka u kojem nikad nitko ne pukne, pokazuje i ekscesna scena svađe iz tog filma, dotad i u razvodu smirenog para, jer su i najuljuđeniji parovi samo ljudi od krvi i mesa kojima u kriznim trenucima upravljaju instinkti i frustracije. Danas su na udaru baš ti prosječni brakovi naizgled sređeni više nego oni s ruba društva u kojima pojedinci ne mogu ekonomski preživjeti jedan bez drugoga, i oni iz visoke klase koji se teško raspadaju zbog konformizma i želje da se pod svaku cijenu izbjegne podjela bogatstva. Prema podacima Eurostata, davne 1964. godine stopa sklopljenih brakova na 1000 stanovnika iznosila je 8 dok je 2019. pala na 4,3! Stopa razvoda na 1000 stanovnika više je nego udvostručena te se u gotovo šest desetljeća s 0,8 povećala na 1,8! U EU države s najvećom stopom sklopljenih brakova na 1000 stanovnika su Cipar, Litva, Latvija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Danska, Malta. Nasuprot njima države s najnižom stopom brakova su Italija, Portugal, Slovenija, Francuska, Španjolska i Luksemburg. Hrvatska je u sredini ljestvice sa stopom sklopljenih brakova od 4,6 na 1000 stanovnika.

Naša ugledna sociologinja profesorica Inga Tomić – Koludrović ističe da se ubrzana promjena obitelji od 1960-ih odvijala pod utjecajem pokreta za prava žena, masovnog izlaska žena na tržište rada. Od tada se primjećuje smanjenje broja sklopljenih brakova, sve veći broj razvoda i kohabitacijskih veza, povećanje broja jednoroditeljskih obitelji i veza u kojima partneri/ce žive odvojeno (living apart together). Sve je to dovelo u pitanje tradicionalne obrasce obiteljskih uloga i interakcija. – Ljudi su u suvremenim društvima toliko individualizirani u odlukama o tome kada će se i hoće li se vjenčati, hoće ili živjeti u kohabitaciji ili sami, hoće li se rastati ili ostati vjenčani, da je pluralizacija obiteljskih formi sve ubrzanija. Lomljivost tradicionalnog modela obitelji, obitelji s više roditelja koji nakon rastave u novim brakovima žive s djecom iz tih brakova, zatim djeca razvedenih roditelja koja žive na dvije adrese, malo kod jednog, malo kod drugog roditelja, dovode u pitanje tradicionalne modele obitelji.

To ne znači da tradicionalna obitelj potpuno nestaje, nego se mijenja. Uobičajeni životopisi koji su nekada uključivali jedan brak i jedan posao za cijeli život, nestaju. Individualizacija i pluralizacija svih formi življenja, pa tako i obitelji za posljedicu ima sve nestalnije obiteljske zajednice sa sve promjenjivijim životnim situacijama u kojima su ljudi prisiljeni stalno razmišljati i odlučivati o braku, roditeljstvu i svim drugim odnosima u koje svakodnevno ulaze – govori Tomić – Koludrović.


Pluralizacija obiteljskih formi S lomljenjem „prirodnosti“ i „normalnosti“ na svim razinama, umjesto tradicionalnih i čvrstih životnih zajednica sve je više novih mogućnosti, izbora i prostora za vlastite odluke, ali, napominje, i sve više nesigurnosti. Posljedica je sve kasnije stupanje u brak, opadanje stope sklopljenih brakova, broja djece u obitelji te sve više samačkih kućanstava. Svojevremeno samorazumljiva činjenica da mladi, nakon napuštanja roditeljske kuće ulaze u brak i zasnivaju obitelj, uzmiče pred pluralizacijom obiteljskih formi. – Ali gubitak ekskluzivnog mjesta koje je svojevremeno brak imao ne znači da se smanjio broj osoba koje žive zajedno. Promijenili su se oblici zajedničkog života.

Jer opadanje broja brakova prati povećanje broja partnerstva, odnosno brakova bez vjenčanog lista, zajedničkih kućanstava i privremenih zajednica. Institucija obitelji bit će sve krhkija i teže održiva. Ono što možemo očekivati je da će u budućnosti u zapadnim zemljama sve veći broj djece odgajati i jedan ili razdvojeni roditelji. U Hrvatskoj ti trendovi neće biti tako izraženi jer obitelj i neposredni kontakt još imaju presudnu ulogu u odgoju – ističe Tomić – Koludrović.

Mirko Petrić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru kaže da, ako se pozornije pogleda popis zemalja EU u kojima je najviše i najmanje brakova, iole sociološki izvježbanije oko smjesta će pretpostaviti da razlozi čestog stupanja u brak u Mađarskoj ili Rumunjskoj nisu identični onima u Danskoj. – Zbog teških ekonomskih okolnosti života nije neočekivano ni to da su u tradicionalno katoličkim, a dugotrajnom krizom pogođenim, zemljama poput Italije, Portugala i Španjolske novi brakovi tako rijetki.

No, tu su i ideološki razlozi, promjene vrijednosti osobito mlađeg stanovništva koje su u ovim zemljama bile velike – govori Petrić. Kad je o Hrvatskoj riječ, ne čudi ga što se nalazimo na sredini ljestvice. Ni ekonomske okolnosti, dodaje, kod nas ne vode tome da mladi stupaju u brak, a oni koji to čine sve češće to uspiju u nekoj drugoj državi EU u koju su iselili. Na pitanje kakva je budućnost braka kod nas i drugim članicama EU i hoće li brak ostati dominantna zajednica uz rast izvanbračnih zajednica te jednoroditeljskih obitelji, Petrić uzvraća: – Teško je to prognozirati u tako širokom rasponu zemalja, pogotovo stoga što pri ulasku ili neulasku u brak veliku ulogu igra lokalni sociokulturni kontekst, koji se razlikuje ne samo od zemlje do zemlje nego i unutar pojedine zemlje.

Odluci o stupanju u brak ili ostajanju izvan njega nisu presudni samo tradicijski razlozi i vjerska ili druga društvena očekivanja. Često se presudnim pokazuju opipljive prednosti ili nedostaci tog čina, dakle pragmatični moment. To može biti dodatak na primanja ili druge porezne olakšice koje postoje u nekim zemljama, osiguravanje dozvole boravka partneru ili partnerici podrijetlom iz zemlje izvan EU i slično. S druge strane, kod ljudi koji raspolažu većim financijskim ili nekretninskim bogatstvom, ulaženje u bračni odnos predstavlja veliki rizik gubitka znatnog dijela tog bogatstva u slučaju rastave.

Zato je u nekim zemljama, osobito onima s razvijenim financijskim kapitalizmom i kulturom ugovornosti odnosa, sve češće sklapanje predbračnih ugovora u kojima se točno definira tko što unosi u brak i ima pravo iznijeti iz braka u slučaju razvoda – govori Petrić. Brak je, ističe Petrić, što se često zaboravlja, i klasno pitanje. – Ljudi sa slabijim primanjima i težim uvjetima života ulaze u brak s jedne strane jer u njihovu sociokulturnom kontekstu tradicijski razlozi često igraju veću ulogu, no, također, i zato što im brak omogućuje lakše preživljavanje. No, zbog pritisaka kriznih okolnosti, takve zajednice često i „pucaju“, mada to ne mora nužno rezultirati formalnom rastavom. Osobe, pak, na vrhu društvene ljestvice muče problemi raspodjele imovine u slučaju razvoda – govori Petrić.

(Izvor: večernji.hr)