Strah od zmija zove se ofidiofobija i jedna je od najraširenijih fobija-zahvaća otprilike jedna trećina ljudi u razvijenim zemljama. Zašto se ljudi boje zmija? U nastanku ofidiofobije kod neke osobe važnu ulogu igraju kulturološki (vjerski), povijesni, ponekad i eko-biološki čimbenici.
Dolaskom toplijih dana zmije se bude iz zimskog sna i kreću u potragu za hranom,a dolaskom hladnijih dana zmije traže mjesto za prezimljavanje. Zmije nemaju kalendar na zidu izbe, izaći će uvijek kada je toplo... nažalost kratkotrajno „bablje ljeto“ sad ih je izvuklo svojom toplinom te će prestankom toplih dana ponovo krenuti u svoja skloništa ili potražiti nova.
Problemi nastaju kad se ugodno spoji s korisnim za ove reptile. Pokrenuti mirisom glodavaca (obično miševa i voluharica) koje također ovih dana traže toplo priležište za predstojeću zimu one krenu u naše domove i/ili industrijska postrojenja. Što nam je činiti?
U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od kojih su samo 3 otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene. Ako zovete policiju oni vam ne mogu i ne znaju pomoći, vatrogasci također, tek 112 vas može uputiti na jedinog zmijolovca - Darka Karamazana. Nakon cijelo-životnog iskustva ovaj poznavatelj reptila s otrovnim nakanama kaže;
Nisu sve zmije opasne, a mnoge su i zaštićene, nažalost u preporukama Ministarstva zaštite okoliša za susret s bićem nakon 100 milijuna godina njegove uspješne evolucije, nedostaje ono najvažnije - tko će iznijeti zmiju iz vaše kuće ili radnog prostora? - kaže Karamazan.
Naš sugovornik Ističe kako je veliki problem nepostojanje ikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju, i na tu činjenicu, kaže, bezuspješno upozorava već godinama. A potreba za intervencijama sve je više zbog klimatskih promjena.
Država odgovorna
Trebalo bi ih odmah pokupiti dok se sunčaju i vratiti u prirodu, što dalje od naseljenog mjesta jer kada naraste trava i izraste raslinje, tad ih je teško pronaći. Zmije ne vole jako sunce i zavuku se u travu - pojašnjava Karamazan. Smatra da bi država trebala plaćati usluge hvatanja zmija jer one su "njezino vlasništvo". Ako plaća štete od nepogoda i divljači u čemu su onda reptili izuzetak?
Ako je država vlasnica životinja, ako je zaštitila zmije i propisuje i naplaćuje kazne za njihovo usmrćivanje, onda je obvezna zmiju i iznijeti iz kuće privatnoga vlasnika – kaže iskusni zmijar i dodaje. U kući nađem riđovku pod krevetom. Nitko od ukućana se ne usudi pomoći mi, a kako da sam podignem ležaj i istovremeno uhvatim zmiju? Bez pomoćnika je to jako teško. Ljudi me zovu i noću, najviše je intervencija u automobilu ili garaži. Provedu dan u prirodi, zmija im se zavuče u automobil, tamo joj je toplo, ljudi je dovezu kućama i onda nastaje problem.
Najbolje za sve je, napominje Karamazan, kada dođe i uhvati je za 15-ak minuta. A često satima pregledava kuću i sve mora prevrnuti jer su zmije vrlo vješte u sakrivanju. Većina zmija koje je uhvatio u kućama uglavnom su bile bjelice, a otprilike 20 posto otrovnice. Prije nekoliko godina je, kaže, dvije riđovke i jednu bjeloušku uhvatio uz ogradu dječjeg vrtića u Slavonskom Brodu. Problem smo nadam se sada konačno počeli rješavati. Uz pomoć prijatelja ing. Vlade Lađarevića osnovali smo „Udrugu za zaštitu životinja Zmijolovac“.
Udrugu Zmijolovac
Udruga je za sada stacionirana u Slavonskom Brodu jer su posavska sela zapadno od Broda desetljećima hvatala otrovnice za potrebe farmaceutske industrije radi izrade protuotrova, što je nakon Domovinskog rata i uništavanja te industrije u RH prestalo. Na poziv odlaze gdje god je potrebno, Dosta aktivnosti odvijalo se u turističkim mjestima i na sjevernoj strani Velebita. Pojedine vrste ljutica iskoristile su depopulaciju Like, a neke su se proširile za čovjekom u gradove prilagodivši prehrambene navike. Problem je što su neobrađen površine u Slavoniji došle do napuštenih sela što čini idealno stanište za glodavce.
Za njima dolaze i zmije. Dok su domaćinstva bila napučena, mačke su reducirale broj glodavaca i time uklanjale prehrambenu osnovicu reptila, a kokoške u slobodnom uzgoju izjele bi zmijski pomladak oko kućanstva te se održavao prirodni balans. U Dalmaciji tu je ulogu imao zmijoliki gušter Blavor latinskog imena Pseudopus apodus. Hranio se istom lovinom kao i poskok, ali je jeo i poskokove mlade. Sad je često žrtva prekomjerno izgrađenih prometnica u Primorju što je pogodovalo povratku poskoka. Divlje svinje koje su tradicionalno reducirale broj zmija sad su se okrenule lakše dostupnoj hrani zbog interakcije s čovjekom i masovne poljoprivrede. Isto vrijedi i za ptice koje su sve više žrtve prometa i pesticida.
Očekujemo podršku svih slavonskih i turistički orijentiranih županija, gradova i općina kako bi mogli stanovništvo i educirati što u situaciji kada susretnete zmiju, kako nas pozvati i kako ćemo vam pomoći. Naša udruga postojat će preventivno i vršiti edukacije, a djelovati u izvanrednim situacijama i vršiti hvatanje zmija i odbijanje zaštitnim repelentima na području cijele Hrvatske, jer u strahu su velike oči i ne mogu svi znati radi li se o zaštićenoj, zmiji otrovnici ili ne. Zmije nisu ništa krive, one samo idu za glodavcima, a njih je sve više jer preživljavaju zimu što se prije klimatskih promjena nije događalo,- naglašava Lađarević.
U biblijskoj mitologiji zmija je tajanstveno, dvolično biče, nadnaravnih moći i znanja, čiji ugriz može usmrtiti čovjeka. Glede „paklenska rabota“ zmije u Edenskom vrtu dovela je do izbacivanja ljudi i njihove smrtnosti. Međutim, u kulturama koje nisu prakticirale kršćanstvo i judaizam, zmije najčešće ne predstavljaju zlo nego su simbol mladosti i vječnosti.
Lađarević navodi i preventivno djelovanje. Osim kurative – hvatanja i premještanja zmije razvili smo i upotrebu repelenata koji odvraćaju i zmije i glodavce. Sam postupak premještanja za zmiju je bezbolan, ali ona kao i svako živo biće u divljini pamti stres susreta s ljudima i nauči ih nakon toga izbjegavati. Udruga od ministarstva zaštite okoliša očekuje produženje ovlaštenje za izuzimanje zmija i vračanje u prirodno stanište, od lokalne uprave i samouprave podršku i pomoć, a od građana razumijevanje. U krajnjem i zmije imaju svoje mjesto pod kapom nebeskom.
Zoran Grgić, mag. ing.
