To je taj čuveni HDZ-ov plan za spas Slavonije. Otkaz dobila 172 radnika Orljave, gubitaša koji je za državu šivao košulje

Slijedeći tekst u cijelosti prenosimo s portala Telegram.

U Orljavi s gubitkom šivali za njemačku tvrtku, a dio tih gubitaka pokušavao se nadoknaditi na poslovima za državne tvrtkePriča o Orljavi žalosna je priča o tome kako država brine o svojoj imovini, ali je žalosna i zbog sudbine 170 radnika od kojih će velika većina ostati bez posla. No žalosni će biti i mnogi u nekim ministarstvima i državnim agencijama kamo su ’kao mali znak pažnje’ stizale gratis košulje iz propale državne tvrtke, vreću bez dna, koja se na kraju raspucala po svim šavovima. 

Stečajni upravitelj požeške tvrtke Orljava Krešimir Tomac ovog je tjedna sazvao preostale, od 172 radnika koliko ih je bilo u trenutku pokretanja stečaja, kako bi ih izvijestio da će polovinom sljedećeg mjeseca dobiti otkaz.

Orljava, koja se uglavnom bavila šivanjem košulja – a dio preostalih radnica trenutno šiva torbe i šeširiće za plažu – nije u vlasništvu nekog neuspješnog poduzetnika, već hrvatske države. Države koja se od ožujka 2017. na sva usta hvali Projektom Slavonija, Baranja i Srijem, kojeg je pokrenula kako bi osigurala sredstva iz europskih fondova isključivo za projekte na području pet slavonskih županija.

A upravo se tvrtka Orljava nalazi u jednoj od pet slavonskih županija, u Požeško-slavonskoj. Stavljanje ključa u bravu te državne tvrtke postavlja logično pitanje kako to država kani pomoći Slavoniji kada nije u stanju na nogama ostaviti ni tvrtku čiji je vlasnik. Na stranu sada pitanje treba li se država baviti šivanjem košulja (svatko normalan, naravno, odgovorit će da to nije njen posao), jer je pravo pitanje kako to država upravlja svojom imovinom i kako godinama, ulažući silan novac, nije uspjela pronaći načina da je nekom preda u miraz.

Šef Orljave imao odriješene rukeNa tom poslu marljivo je godinama radio Luka Balenović, kojem je država dala odriješene ruke u pronalaženju strateškog partnera koji bi posrnuloj Orljavi darovao bar štake, ako već ne invalidska kolica, da se koliko-toliko može kretati.

Balenović, suprug sutkinje Visokog kaznenog suda, Marije Balenović, u Požeško-slavonskoj županiji i među onima koji ondje odlučuju, očito uživa renome vrhunskog ekonomskog eksperta. Da nije tako, država mu ne bi povjerila Orljavu, ali ne bi sjedio ni na čelu Hrvatske gospodarske komore u Požegi, čiji je šef u Zagrebu Balenovićev imenjak, Luka Burilović.

Balenović je, kako stoji u njegovoj imovinskoj kartici, na čelu Orljave od ožujka 2003, dakle 18 godina. U tvrtki koja je u vrijeme odlaska u stečaj radnicima dugovala tri plaće i u kojoj se radilo za minimalac, Balenović je mjesečno primao neto 8.583 kuna, ali je imao i mali mjesečni dodatak od 6.418 kuna, naknadu za poslove koje je obavljao u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Mjesečno primao 15 tisuća kuna netoPortal Indeks početkom ove godine, istražujući kolike su plaće u Hrvatskoj gospodarskoj komori, objavio je kako su u vrijeme dok je na čelu te institucije bio Nadan Vidošević, većina predsjednika županijskih organizacija HGK-a, imala plaću veću od 14 tisuća kuna, te službeni automobil, mobitel i kreditnu karticu, dok je dio “volontirao” za iznose od 7 pa do 10 tisuća kuna, te da je slično i danas.

Kakogod, dok je godinama skrbio o državnoj tvrtki Orljava, Balenović je, vidi se iz njegove imovinske kartice, mjesečno prihodovao solidnih 15 tisuća kuna neto. Iako nije formalno član HDZ-a, Balenović je bio vrlo blizak s važnim ljudima te stranke, osobito s nekadašnjim, dugogodišnjim saborskim zastupnikom Franjom Lucićem.

Balenovićeva supruga, koja je prije odlaska na Visoki kazneni sud bila šefica Općinskog suda u Požegi, potom sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rodom je iz Zagrađa, mjestašca pored Pleternice, odakle je i Lucić. Ta ”zemljačka” veza bila je iznimno važna za karijerno napredovanje sutkinje Balenović, ali i dugovječnost njenog supruga na čelu državne tvrtke Orljava.

Dug Orljave se udvostručio u dvije-tri godine“Da nije bilo Balenovićevih političkih veza i njegove prodornosti koju je iz njih crpio, Orljava bi odavno završila u stečaju”, rekao je Telegramov sugovornik iz Požege, dobro upoznat s tamošnjim prilikama. I dodaje: “Pitanje je međutim koliko je to bilo dobro. Prije dvije-tri godine govorilo se da je Orljava u gubitku nekih 15-ak milijuna kuna. Sada, taj je dug udvostručen.”

O Balenovićevoj nezamjenjivosti na čelu Orljave svjedoči i Telegramov tekst s početka ožujka 2019. Tada smo otkrili kako je Balenović 30. prosinca 2018. otišao u prijevremenu starosnu mirovinu (imao je beneficirani staž s obzirom da je jedno vrijeme radio u Požeškoj kaznionici).

 No, već sljedećeg dana zamrznuo je mirovinu da bi 1. siječnja 2019., odlukom Nadzornog odbora na čijem je čelu bila Jadranka Čengija Šarić, direktorica Sektora restrukturiranja, prodaje i korporativnog upravljanja Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) nastavio obnašati dužnost predsjednika uprave Orljave. Bio je dakle nezamjenjiv.

Šivali za njemačku tvrtku s gubitkomO načinu na koji je Balenović vodio Orljavu, da bi je na kraju doveo u stečaj, ne svjedoče samo novinski napisi iz ožujka 2017. kada se pisalo kako je radnice Orljave zaključao iza ograde da ne bi mogle doći u kontakt s tadašnjom predsjednicom Republike Kolindom Grabar Kitarović, koja se nalazila u posjetu Požegi, već puno više svježi izvještaj stečajnog upravitelja Tomca.

U jednom dijelu tog dokumenta stoji: ”Napominje se da je uvidom u kalkulacije robe koja je šivana za OLYMP utvrđena sumnja da je prednik stečajnog dužnika robu za OLYMP šivao s gubitkom, odnosno da je trošak šivanja robe efektivno nadilazio cijenu koja je bila plaćana za košulje.”

Što to znači? Tvrtka OLYMP Bezner KG, Bietigheim-Bissingen iz Njemačke, za koje je Orljava pod Balenovćevim vodstvom dugo vremena radila poslove uslužnog šivanja odjeće, vidi se iz izvješća stečajnog upravitelja, praktično, pridonosila gubicima požeške tekstilne tvrtke, jer su kalkulacije bile takve da nisu pokrivale trošak proizvodnje. Radilo se tek toliko da se nešto radi, da strojevi ne stoje, a dio gubitaka na tim poslovima pokušavao se nadoknaditi na poslovima koje je Orljava radila za državne tvrtke poput Croatia Airlinesa, Hrvatske pošte, ili pak Ministarstva obrane…

 Žalosna pričaDržava je solidne novce potrošila i na preseljenje Orljave iz prostora Kaznionice u Požegi. Naime, u toj su tvrtki u početku radile zatvorenice, ali je 2002. odlukom Vlade odvojena iz zatvorskoga sustava i počela je raditi kao tvrtka u vlasništvu države. Kada je, pod Balenovićevim vodstvom, u svibnju 2015. raspisan natječaj za prodaju Orljave, kao glavni razlog zašto nema kupaca spominjala se lokacija tvornice. Nalazila se krugu Kaznionice u Požegi. Pa je, da bi se lakše prodala, preseljena u bivše prostore Končara, što sigurno nije bilo jeftino, ali kupac ni tada nije pronađen.

Nakon neuspjelog postupka predstečajne nagodbe, koji nije pomogao ozdravljenju tvrtke, sada kad je Orljava završila u stečaju, nakratko je za nastavak proizvodnje bila zainteresirana đakovačka tvrtka HEMCO. Ali, kako smo neslužbeno saznali, odustali su uvidjevši da je dubioza Orljave veća od 30 milijun kuna. Tko će ući u poslove s tvrtkom dužnom više od 30 milijuna kuna? Zainteresiranih će sigurno biti, ali pod uvjetom da dug namiri njen vlasnik, Republika Hrvatska.

Priča o Orljavi žalosna je priča o tome kako država brine o svojoj imovini, ali je žalosna i zbog sudbine 170 radnika od kojih će velika većina ostati bez posla. No žalosni će biti i mnogi u nekim ministarstvima i državnim agencijama kamo su ”kao mali znak pažnje” stizale gratis košulje iz propale državne tvrtke, vreću bez dna, koja se na kraju raspucala po svim šavovima.

(Izvor: Telegram.hr)