SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

PIŠE VANJA KRNIĆ: Car je gol!

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | PIŠE VANJA KRNIĆ: Car je gol! SB Online | PIŠE VANJA KRNIĆ: Car je gol!

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

„Dva Hrvata - tri stranke.” – A. G. Matoš

Ako pitate prosječnog hrvatskog građanina, vjerojatno će vam reći kako smatra da su Srbi ili Bošnjaci smješniji od Hrvata. Kako jednostavno nismo smiješni, iako znamo da jesmo. Kastrirani  smo   od Balkanskog   smisla za humor, reći će vam, a čak i ako ga imaju – to je velika nužda, pardon sranje.

Humor

Međutim, ovo je čudno pitanje političke semantike. Ako pitate dalmatinskog, nabrojati će vam za velike     almatinske humoriste iz prošlih stoljeća, pisce, glumce, redatelje i novinare. Ljudi koji nisu bili samo duhoviti, već i stupovi društva. Duša njihove zajednice. Od vremena rimskih careva do facebook  stranica poput Ćaća se vraća, Jakove izdrži i puno sličnih.

Marin Držić u Dubrovniku je s  svojim  zabavnim i satiričnim elementima na neki način početak naše satire na finjaka .

„A komedija mislite kakva će bit? Starija je neg moj djed i pradjed, starija je neg stara komarda, gdje se djeca sad kuplju, starija je neg kruh potor, sva je ukradena iz njekoga libra starijeg neg je staros, – iz Plauta10; djeci ga na skuli legaju. Starac će njeki bit koji je našao tezoro u munčjeli i skrio ga je u njeki ormar pod ognjište, – taji da ga je našao. Ima jednu kćer, prije hoće kćer ne udat nego joj od tezora dat išto za prćiju. Što će od njega i od njegova tezora bit, komedija vam će svidjet.“ Miljenko Smoje nikako nije satira na finjaka, nego čista i iskonska pripovjedačka satira.

Miljenko Smoje u Splitu bar po meni broj jedan je naše političke satire, istine, nevjerovatnih humorističnih opisa od njegovog prijatelja psa Šarka, Lepe …

„Ako postoji drugi svit

i tamo ce novinara cekati makinjeta.

Ja cu se javljat sa neba oli iz pakla,

jebe me se, glavno da se javljan.

Ali, ako je nebo demokracija, a pakal

socijalizam, potpuno mi je svejedno di

ce me sveti Petar bacit.

Cak pri u pakal, sigurno je tamo vise

interesantnog svita za cinit intervjue i reportaze"

Na sjeveru je humor bio glavna sila masovne emancipacije u 19. stoljeću tijekom hrvatskog nacionalnog oživljavanja. Pisci poput Tituša Brezovačkog i A.G. Matoš ne pamte se dobro kao njihovi citati. „Žao mi je zbog vremena kada sam griješio, još više, vremena kada nisam.”, i to je vrh. Skoro pa zaslužuje hahaha.

„Gruntovčani” se još uvijek pamti kao hit serija na sjeveru. Na dijalektu je teško svima razumjeti.

Zagreb vas neće prestati maltretirati kako je „TKO pjeva zlo ne misli” najbolji, najbolji, i naravno opet najbolji!!! Humoristični i film ikada snimljen! Nema veze, što se nitko izvan Zagreba ne slaže se s tim. Drugi će reći serije Naše malo i velo misto su najbolji!. Obe serije su kultne, ali za obje treba prevoditelj. Skoro pa se sve razumijemo.  Neki će reći da je i serija Kamiondžije najbolja, ali to nisu naši , taj jezik ne razumijemo.

Svaka regija ima nešto što im je smiješno i duhovito. Kladim se da Istra ima jako smiješne koze, Lika ima neko smiješno drvo, a Slavonski Brod ima političare, papirnato plišanu rodu. Sve u svemu ozbiljni smo, a humor je tu svugdje oko nas.

Ali  kod nas ako se zezaš ili si komunjara ili ustaša, onog trećeg nema  oni ne smatraju jedni druge uvijek smiješno.

Inače, hrvatski humor je mozaičan, bez jasne dominacije, ponekad se prebacuje s komičara poput Željko Pervana iz Zagreba na razne stand up komičare. Da bi bilo smiješno, morao je biti iskren i istinit, tako da je uvijek održavao regionalne aspekte humora, klevete i mentaliteta.

Da ne kažem da u Hrvatskoj nema univerzalnih šala i komedije, ali barijera je jasna. Kulturno je i jezično. Hrvatski dijalekti ponekad su poput stranog jezika. Svaki put kada splitski reper sklapa novu pjesmu, polovica zemlje dopire do rječnika. I sve je to sjajno jer obogaćuje našu kulturu, ali kako to da nikada nismo napravili intrakulturalni most?

 

Mislim da odgovor leži u Hrvatskoj političkoj satiri.

Od svih veličina koje sam spomenuo, jedna stvar ih zbližava. Satira. Ne samo satira. Ali politički. Naši političari su ozbiljni, uštogljeni, poneki kao da imaju u guzici metlu u kombinaciji s par desetaka probavnih smetnji dok pričaju, a i slušatelji od njih i ako nemaju dobiju probavne smetnj. Plenković i Milanović kad počnu na fin način bez/ sa pas mater (kroz razne usporedbe iz životinjskog svijeta), na finjaka se međusobno vrijeđati, a mi slušamo i nije smiješno, bilo bi da uzmu igračke i s njima počnu  ratovati, tad bi tek humor bio tu. U Slavonskom Brodu svi su postali pristojni, a mi samo ozbiljni promatrači koji nemaju pojma tko će i kad, kako i koliko koga i koliko.

Onaj koji te samo nasmijava ili misli da to radi, nego onaj koji te traži da glumiš. Kod nas su satira sami političari, a mi ostali smo samo zbunjeni promatrači- Satira koja se koristi za paljenje vatre ili za glasno vikanje „Car je gol!”.


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: