Yorkshire terijer, aktivan, vrlo zaštitnički nastrojeni, znatiželjan i voljan pažnje

POVIJEST

Yorkshire terijer (koji se također naziva "Yorkie") podrijetlom je iz Yorkshirea, okruga u sjevernoj Engleskoj. Sredinom 19. stoljeća radnici iz Škotske došli su u Yorkshire u potrazi za poslom i sa sobom su donijeli nekoliko različitih sorti malih terijera. Yorkshire terijere prvenstveno su uzgajali radnici u mlinovima pamuka i vune - u okruzima Yorkshire i Lancashire.

Pasmina potječe od tri različita psa, mužjaka po imenu Old Crab, ženke imenom Kitty i druge ženke čije ime nije poznato.

DLAKA

Za yorkshire terijere važnost se pridaje boji, kvaliteti i teksturi dlaka.Dlaka mora biti sjajna, fina, ravna i svilenkasta.

Od stražnjeg dijela vrata do baze repa, dlaka bi trebala biti tamno sive do crne boje, a dlaka na repu trebala bi biti tamnije crna. Na glavi, visokim prsima i nogama, dlaka bi trebala biti svijetle, bogate preplanule boje, tamnije je u korijenu nego u sredini, koja na vrhovima prelazi u svjetliji ten, ali ne za sve pse. Također, u odraslih pasa ne bi trebalo biti crnih dlaka koje se miješaju s bilo kojom dlakom obojanom nijansom. Fina, ravna, svilena dlaka smatra se hipoalergenom.

TEMPERAMENT

Iako malen, yorkshire terijer je aktivan, vrlo zaštitničk nastrojeni, znatiželjan i voljan pažnje.

Yorkshire terijeri su jednostavna pasmina za treniranje. To proizlazi iz vlastite prirode da rade bez ljudske pomoći. Oni su prirodno pametni i brzi u učenju s mnogim motivima hrane i / ili pohvale. Budući da su razvijene kao radna pasmina, mnogima je potrebno puno fizičke i psihičke stimulacije - s dugim šetnjama / trčanjem, ali i igrama u zatvorenom i vježbanjem kako bi njihov um bio zauzet. Lako su lako prilagodljivi u svim krajevima, dobro putuju i čine pogodne kućne ljubimce za mnoge domove. Zbog svoje male veličine, zahtijevaju ograničenu vježbu, ali trebaju svakodnevnu interakciju s ljudima. Mnogi su neustrašivi oko drugih pasa i radije ostaju blizu svojih vlasnika radi udobnosti.

ZDRAVLJE

Problemi sa zdravljem koji se često susreću kod ove pasmine uključuju bronhitis, limfangijektaziju, portosistemski šant, kataraktu i keratitis . Uz to, Yorkie često ima osjetljiv probavni sustav, s povraćanjem ili proljevom koji je posljedica konzumiranja hrane izvan uobičajene prehrane. Relativno mala veličina yorkshire terijera znači da obično ima lošu toleranciju na anesteziju. Uz to, mali pas poput Yorkieja vjerovatno će biti ozlijeđen padovima, drugim psima i nespretnošću vlasnika. Pored toga, alergije mogu uzrokovati da koža bude suha i svrbi.

Životni vijek Yorkieja je 13–20 godina. Yorkiji ispod 3 kg ili 1,4 kg obično imaju kraći životni vijek jer su posebno skloni zdravstvenim problemima kao što su kronični proljev i povraćanje.

GENETIČKI DEFEKTI

Određeni genetski poremećaji mogu se naći u jorkširskim terijerima, uključujući disthijazu, hidrocefalus, hipoplaziju densa, Legg – Calvé-Perthesov sindrom, portosistemski shunt, displaziju mrežnice, kolaps traheje i kamenje mokraćnog mjehura. Slijedi nekoliko najčešćih urođenih nedostataka koji utječu na Yorkie:

Disthijaza- trepavice koje nastaju na nenormalnom mjestu (obično je kanal meibomanske žlijezde na rubu kapka), često se nalaze u Yorkiesu. Disthijaza može nadražiti oko i uzrokovati suzenje, škljocanje, upalu, ogrebotine na rožnici ili čireve na rožnici i ožiljke. Mogućnosti liječenja mogu uključivati ​​ručno uklanjanje, elektrolizu ili operaciju.

Hipoplazija densa je neformacija točke osipanja drugog vratnog kralješka, što dovodi do oštećenja leđne moždine. Pojava stanja može se pojaviti u bilo kojoj dobi, proizvodeći simptome u rasponu od bola u vratu do kvadriplegije.

Legg – Calvé – Perthes sindrom, koji uzrokuje degeneriranje vrha butne kosti (bedrene kosti), javlja se u Yorkiesu u određenim linijama. Čini se da je stanje posljedica nedovoljne cirkulacije u području zgloba kuka. Kako se opskrba krvlju smanjuje, kost u glavi butne kosti propada i odumire, a hrskavica oko nje postaje napuknuta i deformirana. Obično se bolest pojavi kad je Yorkie mlad (u dobi od pet do osam mjeseci); znakovi su bol, šepanje ili hromost. Standardni tretman je operacija za uklanjanje pogođenog dijela kosti. Nakon operacije mišići drže femur na mjestu i u području uklanjanja se formira vlaknasto tkivo radi sprečavanja trljanja kosti o kosti. ako će zahvaćena noga biti nešto kraća nego prije operacije, Yorkie će se vratiti u gotovo normalno stanje.

ZUBI

Kao i kod svih ostalih pasa, i Yorkie u životu ima dva seta zuba. Prvi set zuba su listopadni zubi od njih 28 (koji se često nazivaju "mliječni zubi", "dječji zubi" ili "štenadski zubi"). Drugi set su trajni ili odrasli zubi od njih 42 . Ponekad broj trajnih ili odraslih zuba može varirati, što je u redu sve dok ne uzrokuju loše ugrize. Kad se štenad rodi, oni nemaju zube jer je mlijeko jedina hrana koja im je potrebna. Listopadni zubi će izrasti u dobi od 3 do 8 tjedana, i to redom sjekutići, očnjaci i premolari. Yorkie štenad nema molarnih zuba. Yorkie štenad će početi gubiti svoje listopadne ili dječje zube kad uđu trajni ili odrasli zubi. Trajni ili odrasli zubi rast će redom sjekutića, očnjaka, premolara i kutnjaka. Molarni zubi razvit će se u dobi od oko 6 do 8 mjeseci.

Izvor:www.k-9.hr