ART IZLOŽBA: 9 portreta na grobu Romane Keller i Jasne Lovaković

Izložbom umjetničkih portreta na grobu djevojčice Romane Keller i umjetnice Jasne Lovaković, želim da se na ove dane uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, bar na trenutak prisjetimo svih naših Brođana koji su preminuli boreći se s korona virusom, ali i onih, davno zaboravljenih Brođana, čij su grobovi zapušteni i kojima nema više nitko od potomaka ni da zapali lampion ni da položi vijenac. Igor Safundžić, kolega novinar s portala SBONLINE, upravo mi je poslao službeni podatak da je u našoj županiji, od posljedica korona virusa, preminulo 478 naših Brođana. Previše.

 Previše za jedan mali grad kao što je naš. Među žrtvama, bila je na žalost i moja Jasna. Bila mi je sve u životu: moja sreća, moja ljubav, prijatelj, moja radost, sve.... Skupa smo planirali zajedničku budućnost, tragali za nekom kućicom iz bajke u kojoj smo željeli dočekati starost, skupa smo slikali portrete, oni su nas duhovno  povezivali, vozili smo se na biciklu i držali za ruke, radovali se životu i voljeli na neki dječji način.

 A onda dođe iz Kine nekakav virus za kojeg do jučer nikada nismo ni čuli da uopće i postoji  i uzme ti sve što si volio, sve ono čemu si se radovao, uzme ti tvoje snove, tvoju radost, sreću...i ostavi te u boli i suzama. Vjerujem da je slično proživljavala i svaka od ovih 478 obitelji. Sjetimo ih se danas, nemojmo ih zaboraviti. Sjetimo se svih onih teških trenutaka kada smo još u prvom valu korone, svi izlazili na balkone naših zgrada, kada smo svi zdušno pjevali domoljubne pjesme i hrabrili i bodrili tako jedni druge. Da se ne zaboravi. Jasna je bila jedno iznimno skromno i plemenito ljudsko biće.

 Broj ptica slomljena krila i gladnih pasa lutalica koje bi dovela svojoj kući, vidala im zavojima  rane i nahranila ih, pa onda  i udomila, ne zna im se ni  broj. Sebe nikada nije smatrala književnicom, a napisala je jako puno predivnih kratkih priča ali i roman GNIJEZDO LJUBAVI, koji je ušao i u školsku lektiru. Sebe nikada nije smatrala ni slikaricom, a naslikala je portrete velikog broja Brođana u tehnici suhog pastela i ugljena. Sebe nikada nije smatrala dizajnerom, a sama je dizajnirala mustre za starohrvatske ručne radove koje je kao majstorica radila na svom tkalačkom stanu, i njezine tkane slavonske peškire s natpisom VIVA CROATIA, danas ljubomorno čuvaju mnogi naši Hrvati od Kanade do Australije. 

Jasna nikada sebe nije smatrala ni arheologom, ni povjesničarem ni etnologom, a u amanet našem gradu ostavila je veliki broj  vrlo zanimljivih otkrića,  starih nadgrobnih spomenika. Otkrila je najstariji porculanski spomen fotoportret Marije Urllich koji datira iz 1894. Zanimljivo, jedini je takav toliko star  iz XIX stoljeća, u staroj jezgri našega katoličkog groblja. To nigdje nećete pročitati. Stariji ne postoji. Ovo Jasnino otkriće vrlo je važno za kulturnu baštinu i povijest našega grada, jer povijest porculanskih spomen fotoportreta nitko i nikada u našem gradu nije istraživao ni izučavao osim Jasne. No, Jasnino otkriće starog nadgrobnog spomenika djevojčice Romane Keller, pravi je raritet i povijesno otkriće od vanrednog značaja za naš grad.

 Zašto, zato što je Romana Keller postala simbol i metafora za sve naše stare, davno zaboravljene Brođane. Njezin spomenik bio je srušen i zakopan duboko u crnoj zemlji. No, Jasninom oku ništa nije moglo  promaći. Digla je cijela grad na noge da se ovaj spomenik djevojčice iskopa iz zemlje, konzervira i restaurira, te ponovo vrati na svoje postolje. I u tome je i uspjela. Romana Keller nije samo simbol zaboravljenih Brođana, nego i onih poniženih, povrijeđenih, ranjenih i gaženih, jer preko njezine porculanske fotografije cijelo stoljeće ljudi su bezobzirno gazili đonovima na njezino  dobrodušno dječje lice, te nanosili blato i prljavštinu... Sve dok se nije pojavila Jasna. I na kraju, ova desetogodišnja djevojčica u bijeloj haljinici prve svete pričesti, nameće i jedno vjekovno filozofsko pitanje- postoji li uopće bog kada je dozvolio ovako nešto. Smrt jednog djeteta od deset godina.

 Na žalost, Romana Keller 1913- 1923. nema više u gradu svojih potomaka. Na njezinu grobu nema ni podataka o njenim roditeljima. Ne zna se uopće ni tko joj je podigao spomenik. U arhivi i knjigama Komunalca nema apsolutno nikakvih podataka o ovoj djevojčici. Ništa. Tajna. Misterija. Zagonetka. Nitko ne voli samoću pa tako ni mrtvaci i na Romaninom grobu odlučio sam  napraviti i improvizirati i grobnicu Jasne Lovaković. Jasna je sahranjena u Oriovčiću, no, nemam auto i ne mogu joj ići na grob svaki dan. Sada mogu. Urnu s prahom Jasnine odjeće pokopao sam i zacementirao na tajnom mjestu pokraj Romane. I Romana više nikada neće biti sama. Dvije prijateljice sada su jedna pokraj druge. Posjećujem ih svaki dan. Sjetimo se danas svih naših, davno zaboravljenih Brođana. Sjetimo se danas i svih naših Brođana preminulih od korona virusa. Njima u čast, posvećujem ovu art izložbu: 9 umjetničkih portreta. Počivali u miru božjem.