JASNIN CVIJET- za bezimenu brodsku Židovku, najusamljeniju ženu na svijetu

Samoća je opaka i bolna, ali može biti i  najgore i najbolje društvo: najgore društvo onda kada se trudiš da ju prevladaš, glupi ljudi traže način kako da ju prebrode, a pametni i mudri ljudi traže način kako da u njoj uživaju i ako ga nađu, onda govorimo o samoći kao najboljem društvu. Barem tako tvrdi sredovječna Židovka sa stogodišnjeg nadgrobnog spomenika, na starom, zapuštenom židovskom groblju u Slavonskom Brodu. 

Zub vremena i erozija učinili su svoje, tako da na spomeniku nema nikakvih podataka, ni kada je pokojnica rođena, ni kada je sahranjena, ni tko joj je podigao spomenik, ništa... pa čak nema ni imena i prezimena. Osim jedne razbijene porculanske spomen fotografije, ove  beskrajno usamljene žene. Bablje ljeto još uvijek traje, raširio sam svoj ribarski tronožac i malo divanim, ćakulam i razgovaram s ovom ženom o vrlo važnom društvenom, pa čak  i političkom problemu koje pati i tišti mnoge Brođane- samoći i usamljenosti, bolesti modernog čovjeka i suvremenog  društva.
Pa dobro, kako da vas onda oslovljavam  kada na vašem spomeniku nema ni imena ni prezimena. Bezimena Židovka. Najsamotnija  žena na svijetu. A tko ste Vi?

 Darko Lončar Daky, brodski istraživač povijesti, naše kulturne baštine, pisac, slikar, umjetnik...
A zašto sam ja to umjetniku i Brođanima sada odjednom, nakon sto godina, toliko interesantna kada znam samo jedan dobar recept za pitu od jabuka i ništa više. 
Eh, to prepustite umjetniku da procijeni. Svaki čovjek je interesantan na svoj način, a bezimena žena pogotovo. Budite interes. Draškate znatiželju. Zašto bezimena??? I zašto tolika samoća i usamljenost.  Energija i aura samoće vašeg starog nadgrobnog spomenika probija i najtvrđi čelik i odlazi u svemir, kozmos... Samoća i usamljenost  su danas  najveći problemi suvremenog društva i modernog čovjeka. Pa tako i našega grada Slavonskog Broda. Svaki drugi, treći brak se raspada, u gradu je puno samaca, a nemamo nikakvog ni Kluba niti Udruge za pomoć  samcima. Čakovec ima, Osijek ima, Varaždin ima, Split ima... ali Slavonski Brod nema. Zašto? 
Pazite, trebate razlikovati samoću od usamljenosti.

Kako to mislite?
Samoća je lijepa i ugodna, ali usamljenost nije. Često znamo biti više i sami i usamljeni u nekom društvu i s pogrešnim prijateljima, nego u tišini svoje sobe. Najbolnija i najopakija je usamljenost srca. A najgora je samoća u dvoje. U braku ili vezi bez ljubavi.
Mislite... Dijele istu postelju, a ljubavi nema.

Tako je. Takva samoća je najgora. Netko je s nekim u vezi, a ne postoji nikakav duhovni medij koji ih povezuje. Nikakva bliskost. Onda je bolje biti sam nego u takvoj vezi ili braku.

Često i s puno nasilja.
Užas.. Pazite, čovjek se može zaljubiti i u nekakav lijep  hobi, može raditi nešto lijepo, određeno, kreativno i uzvišeno, i takav čovjek nikada neće biti usamljen. Jer... usamljenost je psihološki problem i psihološki koncept, dok je samoća samo fizička. Osobno, cijeli svoj život uživala sam u samoći, a nikada nisam bila usamljena.
Možete li otkriti Brođanima, kako ste u tome uspjeli?
Zaljubila sam se u knjigu, čitanje i ručne radove. Knjiga je moj najbolji prijatelj. A ručni radovi su moja djeca. I tu sam pronašla svoj duševni  mir i svoju sreću. I svoju obitelj. I tako može svatko. I riješiti svoj problem. No, bez obzira na to, uvijek podržavam ideju da bi svaki grad trebao imati svoj Klub ili Udrugu  za samce. Pa tako i Slavonski Brod.
Biste li postali njihov član?
 Ne, nikada.
Zašto?

Zato što volim i uživam u svojoj samoći. Orlovi lete sami dok ovce pasu u stadu. Ja sam po svojoj prirodi vuk samotnjak. No, svakako podržavam ideju i evo, ako je tako, a vjerujem da taj društveni problem postoji, onda pokrećem i službeno  inicijativu da i naš grad  Slavonski Brod dobije svoj Klub ili Udrugu za samce.

 Evo vidite da i Vi možete biti društveno korisni i da možete podariti svome gradu i društvu nešto više osim recepta za pitu od jabuka. Hvala vam puno na ugodnom razgovoru. I za kraj, ostavljam vam jedan cvijet, Jasnin cvijet, cvijet Jasne Lovaković, simbol i metafora, znak sjećanja na sve naše davno zaboravljene Brođane. Pa i one, bezimene.

Hvala, i pozdravite mi puno sve moje Brođane.
Hoću, hvala.