Jesu li Malena i Klepetan zaslužili spomenik ljubavi u Slavonskom Brodu?

Eto, ovih dana čitam kako je novinar i urednik RTL-a TOMISLAV JELINČIĆ, za svoj dokumentarni film STARAC I RODA,  osvojio nagradu za najbolji debitantski film na Festivalu dokumentarnog filma u Rusiji. Iskrene čestitke. Bila mi je i čast i zadovoljstvo surađivati s Tomislavom na ovom dokumentarcu koji je već sada obišao pola svijeta, a osim priče o MALENOJ i KLEPETANU, promovirao je na najljepši mogući način i naš grad Slavonski Brod i Lijepu našu domovinu Hrvatsku.  To smo upravo uradili i pokojna Jasna Lovaković i ja u našem romanu GNIJEZDO LJUBAVI, koji je zainteresirao Tomislava i promovirao ga je u ovom remek djelu od dokumentarnog filma.

 Zalagao sam se da mi u Slavonskom Brodu, napravimo i sagradimo SPOMENIK LJUBAVI MALENOJ I KLEPETANU. Zaslužili su to, jer su već preko dvadeset godina najbolji ambasadori promocije našega grada u Lijepoj našoj, ali i cijelome svijetu. No, stekao sam dojam da nikoga nije briga. Postavlja se pitanje, a gdje su u toj priči o Malenoj i Klepetanu ustanove i institucije našega grada zadužene za kulturu, umjetnost i razvoj turizma. Gdje su naše dvije turističke zajednice da pridonesu i daju svoj obol ovoj planetarno popularnoj ljubavnoj priči. Oprostite, ali nema ih doslovno nigdje. Potpuni nemar i neodgovornost  prema zavičajnoj kulturi, tradiciji i našoj toploj ljubavnoj priči između dvije roda koja je proslavila naš grad u cijelome svijetu.

S vremena na vrijeme, čovjek ne može a da se ne zapita, koji je uopće smisao i svrha postojanja Turističke zajednice Županije i Grada, kada njih uopće nije briga za ovu priču niti pokazuju najmanji interes da se bar malo angažiraju, ako ništa, tek toliko da opravdaju razlog svoga postojanja. Dok je Tomislav JELINČIĆ sa svojom ekipom RTL a snimao po Brodu dokumentarac, nitko, baš nitko ispred Županije i Grada nije se osjetio prozvanim da surađuje na ovom projektu, da pruže ruku pomoći, suradnje, a naš roman proživljavao je pravu dramu u tri čina i prave porođajne muke dok se nije objavio. Pola godine smo Jasna i Ja obijali pragove raznih ureda u Turističkoj zajednici, u Županiji i Gradu bez  ikakvog odgovora. I sluha. Sve odbijenice. Kažu, nema se para.
 
Dobro.Ali da su bar malo pokazali zanimanje. Ma ništa.  Stekao sam dojam kao da se radi o nekoj planetarno popularnoj ljubavnoj priči iz Zimbabvea, MAROKA, Kanade ili Australije, a ne iz našega grada. Tek kada su dva visoka izaslanika iz Ministarstva kulture najavili  dolazak u naš grad u znak podrške našoj knjizi, odmah su, po kratkom postupku uplatili dvije tisuće kn. Ma vidi boga ti, sada odjednom ima para. Na žalost, od toga smo mogli tiskati samo sto knjiga, dok je 400 knjiga bilo doslovno u zarobljeništvu u tiskati pet godina, jer dvije turističke zajednice nisu htjele platiti pet tisuće kuna koje su obećali u samom početku, prije tiskanja same knjige. KULTUROCID NAD NAŠOM VLASTITOM BAŠTINOM I NAŠOM VLASTITOM UMJETNOŠĆU U SLAVONSKOM BRODU. 

Nama Kinezi skladaju simfoniju o Malenoj i Klepetanu, Englezi dovode ekipu BBC-A, novinari iz cijelog svijeta dolaze u VAROŠ, Tomislav JELINČIĆ dovodi iz Zagreba najprofesionalnije tv snimatelje i pravi dokumentarac kojim ubire nagrade i priznanja po cijelome svijetu , a naša pročelnica Vukašinović iz Županije, koja se tobože zgraža nad postupcima maturanata, službeno odbija pomoći sufinancirati objavljivanje knjige. Književno djelo o planetarno popularnoj brodskoj ljubavnoj priči, za pročelnicu Vukašinović je nešto očito bolesno i perverzno, inače, žena je pročelnica za kulturu i društvene djelatnosti u Županiji. Bivši direktor škole htio je srušiti gnijezdo MALENE i Klepetana, i tek kada su se Brođani i novinari digli na noge, odustao je od te bolesne ideje. Za naš roman Gnijezdo ljubavi interesira se Engleska, Kanada i Švicarska, ali naša Turistička zajednica odbija otkupiti makar simboličan broj primjeraka.

 Čika Stipu nikada nisu ni posjetili i pitali kako mogu pomoći. Valjda misle da to nisu njihova posla. Ovakav NEMAR i nerad  dvije turističke zajednice prema kulturi, tradiciji i umjetnosti svoga vlastitoga grada i županije, moguće je vidjeti još samo kod nas u Slavonskom Brodu i nigdje više u svijetu. Već smo odavno u našem gradu mogli imati HODOČAŠĆE TURISTA IZ CIJELOGA SVIJETA, NOVO MEĐUGORJE. Spomenici ljubavi su odlična ideja, zanimljiv turistički projekt. Klepetan i Malena su naši brodski  Romeo i Julija. Znate li da brončani spomenik ljubavi, JULIJI u Veroni u Italiji, s pozlaćenim grudima, i njezin balkon i kuću, godišnje posjeti stotine tisuća turista. Na Julijinoj kući nalazi se i poštanski sandučić. Znate li koliko pisama Julija dobiva dnevno? Pet tisuća pisama iz cijeloga svijeta. No, nama je u Brodu najvažnije da spomenik imaju Ante Starčevič i Franjo Tuđman, koje ne posjećuje nitko živ. Čak ni psi LUTALICE. Dok imamo takav odnos prema turizmu, umjetnosti i kulturi našega grada,  mladima je najbolje da što prije spakiraju kufere i kupe kartu za Irsku.