SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Kome fale naše stare brodske slastičarne? Koja vam je bila najdraža?

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Kome fale naše stare brodske slastičarne? Koja vam je bila najdraža? SB Online | Kome fale naše stare brodske slastičarne? Koja vam je bila najdraža?

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema kolačima i sladoledu. Nitko u Brodu nije bio nesretan dok je jeo boem kocke kod Slavničke, sutlijaš kod Piće i halvu kod EKREMA. A naši stari Brođani znali bi reći - u torbi uvijek  nosim vilicu, za slučaj da mi se desi baklava kod Sanjja. Dakle, današnja tema- stare brodske slastičarne. A tko je bio Sani? Za mlade koji nisu čuli, Sani je bio  vlasnik legendarne  slastičarne na Klasijama, KOD SANIJA. Brođani su ga jako voljeli, a čest gost njegove slastičarne bio je i čuveni brodski psihijatar dr. JELEN. Omiljeni gosti njegove slastičarne bili su zapravo  umorni putnici s autobusnog i željezničkog kolodvora, klapa s Plavog polja kao i mi usputni klinci koji smo bili na koncertu Prljavaca na Plavcu. Specijalitet kuće bio je ZIMSKI SLADOLED, a to vam je bio fišek sa šlagom šampite i preljevom čokolade. Za prste lizat. Patent, copyright by SANI UZUNOVIĆ. Sani je izmislio i jabuke na štapiću, koje si morao nositi gradom gordo i ponosno, kao da nosiš majke ti, Titovu štafetu mladosti. Imao je Sani smisla za marketing pa je tako uveo foru- BUREK IZA PONOĆI U POL CIJENE.



 I onda, vraćaš se s čage na Plavcu, sjediš na klupčici, drhtiš od zime, ali jebi ga, isplati se, jer još nekoliko minuta i dolazi ponoć, a s njom i burek u pol cijene. Zafrkavali su se uvijek s nama Sani i njegov brat, skupa su vodili slastičarnu, voljeli su oni Brođane i Brođani su voljeli njih dvojicu, ali na žalost prije rata, kad su počeli svi oni cirkusi, zatvorili su radnju, spakirali kufere i odselili u Mađarsku. Dobar glas daleko se čuje, pa tako saznajemo da tamo vode dvije odlične slastičarne, jednu u Pecuhu pokraj kazališta, a drugu u Harkanju u glavnoj ulici. A tko se sjeća Slavničke? Omiljen specijalitet njezine kuće bile su BOEM KOCKE I KESTEN PIRE SA ŠLAGOM. Njezina slastičarna  bila je na glasu kao malo otmjenija, za brodsku gospodu dubljeg džepa. Pola brodske muške populacije dolazilo je u njezinu slastičarnu, ali je veliko pitanje da li zbog dobrih kolača ili zgodne kćeri koja je bila doista prelijepa, kažu, mis gimnazije 1964. godine. Jedna od njih dvije zvala se Ana i do dan danas nisam nikada uspio saznati, koja od njih dvije. SLAVNIČKA je davno umrla, a zbog njezina groba cijelo brodsko groblje sv. LOVRE miriše po boem kockama.



 Opasna konkurencija Slavnički bio je legendarni Pićo čija se slastičarna nalazila odmah preko puta njene. Zvali smo ga Pićo, a pravo ime bilo mu je Ejup. Specijalitet njegove kuće bila je SPORTSKA LIMUNADA i do dan  danas nisam uspio saznati zašto se baš tako zove, sportska limunada. Žene iz PIONIRA su ga obožavale i stalno kod njega navraćale jer njegovim urmašicama nisu mogle jednostavno odoljeti. Kad završi film o BRUCE LEEYU u kinu Jadran ili Partizan, svi mi klinci  kod Piće na sportsku limunadu. A slastičarna kod KEKECA... svi smo je zvali KOD ŠABANA I EKREMA. Specijalitet kuće bile su TAHAN HALVA, SITNA HALVA I BIJELA ALVA kao i SUTLIJAŠ- riža na mlijeku posuta cimetom. Cure koje su markirale iz medicinske škole bile su Ekremov čest gost. Zamole ga deset deka bijele alve, pa kad Ekrem satarom razvali po alvi, u Brodu kao da nastane potres od pet stupnjeva po Rihteru. Voljeli smo svi Ekremove kolače. Na žalost, prije sedam godina, baš na Novu godinu,  umro je u svom selu pokraj Gostivara u Makedoniji. A naš zaboravljeni  brodski pjesnik, Dinko Lončar Dino, u jednoj svojoj knjizi opjevao je jednu drugu slastičarnu. Pa kaže... 



U SLASTIČARNI KOD MALE CRKVE
Kavu koju pijem, pijem sporo
Šampitu i krempitu koju jedeš, jedeš sporo
Kao usamljena ptica koja zaleprša
Preko usana preleti koja riječ
Usna školjka svija gnijezdo za svaku
Tanjur i džezva prazni
Naši pogledi liče na odbačene suvenire u staretinarnicama

I kao što pjesnik u svojoj pjesmi piše da su mu  u ovoj slastičarni tanjur i džezva ostali prazni, tako se i meni pokatkad učini da je i naš  grad pomalo ostao  prazan, bez naših starih brodskih slastičarni.


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: