Nadbiskup Đuro Hranić predslavio svetkovinu sv. Dominika te obljetnice zavjeta

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predslavio je na svetkovinu sv. Dominika, u ponedjeljak 8. kolovoza u Samostanu Anđela čuvara u Korčuli, svečanu misu tijekom koje je šest sestara obnovilo redovničke zavjete.

Pedesetu obljetnicu zavjeta proslavile su s. Katarina Maglica, s. Ivanka Osredek, s. Ivana Škrinjar, s. Anita Sučić, s. Ljubomira Sučić, a šezdesetu s. Jelka Barišić te s. Alfonsa Ostrogonac koja nije bila prisutna tjelesno, ali je sigurno bila duhovno u molitvama kao i sestre s njome.

Misu su suslavili dubrovački biskup Roko Glasnović, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, braća dominikanci i još desetak svećenika. Slavlje su svojom molitvom i svečanijim učinile sestre iz Blata i prijatelji sestara u Korčuli.

Nadbiskup Hranić istaknuo je važnost soli u životu. „Kada je netko pametan kaže se da ima soli u glavi, ali, isto tako, kada se koriste ružne riječi može se reći: ‘Ne stavljaj mi sol na ranu’. Mi moramo biti sol i svijetlost svijeta. Redovnice su to u svijetu – zdrava alternativa svemu onome što nije moralno i zdravo u današnjem društvu” – ustvrdio je mons. Hranić.

Naglasio je da ljudi, iako to nekada neće niti izreći, od redovnica traže da budu ta zdrava alternativa. Zato je istaknuo koliko je redovništvo važno, i u ime svih svećenika izrekao je zahvalu što redovnice postoje. Sestrama jubilarkama zahvalio je za živo svjedočanstvo i ustrajnost na putu redovničkog života. Poželio im je i dalje svježinu i polet kojim su do sada djelovale u svojim zajednicama i van njih.

U ulaznoj procesiji sestre jubilarke nosile su svijeće te su ih prinijele kod oltara, pokraj vazmene svijeće koja je simbolizirala njihovo krštenje i čvrstu odluku, kako je naglasio nadbiskup Hranić, da ozbiljno uzmu u ruke svoj život i dadnu ga za Božju stvar. Nakon Vjerovanja jubilarke su obnovile svoje zavjete čitajući svečanu formulu, a zatim su prinijele darove na oltar.

Nakon mise uslijedio je svečani ručak te se zajedništvo nastavilo u klaustru samostana.