Napušteno selo Crni potok-misa za jednog čovjeka, jednog psa lutalicu i jednu devastiranu crkvu

Umoran i iscrpljen od traganja i potrage za fantomskim selom CRNI POTOK, selom duhova i jednog čovjeka koji tamo živi u šumi, kojeg nisam tamo ni našao ni zatekao, tek jednog psa lutalicu koji me je jedini svečano dočekao u selu, vidio smo čak i jednu običnu ruševnu kuću i jednu devastiranu crkvicu Male Gospe i velike žalosti, ali je u toliko derutnom stanju da više liči na neku kuću strave i užasa, nego na crkvu.  I  to je sve, pa sam se vratio  biciklom  kroz šumu odakle sam i krenuo, u selo Oriovčić gdje me dočekuje stariji mještanin sela gospodin Janković, koji odlično poznaje ovaj teren i stanje na ovom području. Uz čašicu pelinkovca, pričamo o ovom fantomskom selu čije me ime asocira na jezu i stravu, kao da kroz to selo protječe crna lava ili tekuća crna pasta za cipele, ili kao da je neki Nostradamus predvidio da će se ovom selu crno pisati pa ga zato tako i nazvaše, Crni Potok.

A ne, ne-ispravlja me g Janković-ne zove se selo po tome.

Nego, zašto ga tako nazvaše?

Selo CRNI POTOK  dobilo je ime po vinogradima…

Kakvim vinogradima???

 Legenda  kaže da su vinogradi u selu bili tako rodni da je od obilnih kiša od     

 zdrobljenih bobica crnog grožđa kroz selo tekao crni potok

Aha, tako znači…a ja mislio tekla kroz selo neka crna lava ili crna coca cola…

Ma kakva crna coca cola…ček…ček..jesi li ti onaj Daky što za SBONLIONE  piše o tunelima, katakombama, kurvama  i grobovima…

E…taj sam…

Dobro, onda može još jedna čašica pelinkovca?

Može….pa dobro…kada su kola krenula nizbrdo…kada su se seljani počeli raseljavati i zašto…

Kola su krenula nizbrdo 1964. kada je Brod zatekao veliki razarajući potres. Pol Broda je srušeno, pa tako i ovo selo. Nije bilo puno novaca za obnovu, bio je i Tito u posjeti Brodu,  trebalo je prvo obnoviti bolnicu, škole i Đuru Đaković, to je bio prioritet da radnici mogu raditi, i zaraditi,  a za malo selo nitko nije ni mario…s jedne strane razumljivo, ali i malo tužno…na seljake uvijek svi zaborave.

Zadnja rupa na svirali…

Tako nekako…Još tamo 1948. za vrijeme Staljinovog Informbiroa, to selo je imalo 110 stanovnika, a po popisu stanovništva iz 1991. imalo je samo pet stanovnika. A danas tamo samo jedan stanovnik živi, Andrija Jerković, bivši Đurin radnik, jesi li  ga našao u selu.

Ma jok…Ne…nema tamo žive duše…samo jednog psa lutalicu sam sreo…

A ne znam onda…možda je i on odselio…dugo nisam bio u Crnom potoku…Čak bi tamo i svećenik dolazio i držao misu…

Za koga misu…za jednog psa lutalicu, jednog čovjeka i jednu derutnu crkvicu..

A ne…za dva čovjeka…doveo je Andrija sa sobom i svoju ženu Evu…kupili oni 60 koza, i 30 svinja i tako…bore se…žive od prodaje mesa i kozjeg mlijeka…i tako to…nema u selu ni struje ni vode…nije nikada ni bilo

Eva??? Pa njih dvoje onda žive ko ADAM I EVA U RAJU….

Prije u paklu nego raju…aj živio!

Drmnemo mi onda tako još jednu čašicu pelinkovca, a ja ga onda pitam:

Pri povratku u vaše selo navratio sam malo na vaše seosko groblje i primijetio sam da je pola grobnica od Lovakovića, a druga polovica od Jankovića…pa me zanima koga ima više….

Ne možeš ti bez svojih grobova…Jankovića…naravno…a ima i poneki Juzbašić. Ali, na krivom si mjestu bio…nema tamo ništa zanimljivo…prave stvari za tvoje priče kriju se na drugom groblju, tamo na brdu, u šumi, tamo ti otiđi za svoje priče…kod stare crkve Svetog Benedika iz 15. stoljeća. 

Hvala vam puno na gostoprimstvu i ovim informacijama-i tako se pozdravismo, a ja sam sebe upitah tiho: piše li se tako crno i ostalim slavonskim selima kao CRNOM POTOKU.