PIŠE VANJA KRNIĆ: Đuro i Saldun, bio jednom jedan div

U Italiji da izgradiš zgradicu na obali treba ti još malo pa ti treba sveto pismo iz Vatikana te da se  ukaže stvoritelj  i da ti odobrenje. Gotovo nemoguće ga je dobiti. Kod njih se na obali novogradnja radi do 20 km udaljeno od obale, a kod nas novogradnja se može i u moru ako imaš znanje i vezu kad i gdje treba raditi  Mislim da za dvije godine u jednom Čiovu i Makarskoj nikne vise zgrada za turistički sadržaj nego na čitavoj obali Italije.

Svaki put kao jedan od rijetkih domorodaca koji ima čast ići na more iznenadim se i pitam zašto šume postaju beton. Ne betonirate vašu prelijepu obalu, ne želite pogriješiti kao mi svojedobno su  nas upozoravali Španjolci. Nismo mi ipak oni mi smo usavršili betoniranje do te mjere da su i plaže vlasništvo svih nas postale  nezakonito “nečije“. Poneki se usude čak i plažu staviti pod ključ naravno za odabrane koji imaju pristup. Hrvati više nisu odabrani nego nerijetko postaju endemska vrsta na vlastitom moru i obali.

Mate zna

Susjed Mate na nekom otoku legalno zagradio kuću koja je u tom stilu bila moderna ima 30 godina i u boji koja nikada nije bila moderna Zbog Mate : Jure, Vinko i Mate napravili su baš istu takvu.

Ljudi je rade ništa nelegalno, nema veze što svaki kat vodi svoju politiku Bitno je da su to apartmani pedeset do sto Eura na  dan.. Nije važno što nam je valuta kuna, ali Mate zna tečaj, ako ga ne provjeri formira svoj i sve je fiskalizirano, može i na ruke.

A vlast nije briga bitno je da se para vrti, gradi se, ali što, kako, koliko, kad i gdje nije ni bitno.

Da se vratim na sebe koji za razliku od mnogih ima čast kao Brođanin svake godine vidjeti i biti na „ našoj“ obali.

Đuro i Trogir

Svake godine od 1989 e s kratkim prekidom za vrijeme rata, kad zbog agresije nismo mogli doći do Čiova gdje ljetujem. Vir je tad bio „sinonim totalne devastacije prostora i „ divlje gradnje“ . Čiovo, kao otok uz Trogir, bio je  to otok oaza šuma, agavi i zelenila, plaža punih dagnji, lišenih betona Uz glavnu cestu vrhunac turističkog marketinga bili su natpisi Zimmer fraj. Slavonski Brod je obilježio ovaj otok od izgradnje mosta koji se diže i spušta uspješno spajajući Čiovo i Trogir.

Bar tako kažu, od kako znam za sebe i dizanje i spuštanje mosta je u kvaru. Gradili su ga splitski Konstruktor i Đuro Đaković i bio je među rijetkim našim mostovima koji se često otvarao zahvaljujući znalačkom projektu i solidnoj izvedbi. Inače, u Hrvatskoj je još šest pokretnih mostova, i to preko Cetine u Omišu, u Tisnom, pješački u Zadru, između Cresa i Lošinja, na prevlaci u Malom Lošinju i preko Mirne u Novigradu, a redovito se otvaraju samo most na Murteru i lošinjski mostovi. Most između Čiova i Trogira  ni danas se ne otvara. Most se zvao  do nedavno most JNA, iako JNA  nikad nije imala ništa na otoku. Razlog je jednostavan u obliku demencije, jednostavno ni sami nisu imali pojma da se tako zove. Stari Trogirski most napokon je dobio ime po legendarnom pjevaču Vinku Coci.

Koliko sam upoznat otvara se i novi Trogirski most, iako još nisam tome svjedočio.

Saldun

  Đuro Đaković je tu napravio    odmaralište na jednoj od najpopularnijih plaža  među Trogiranima .Trogirska plaža Saldun, smještena u malom zaljevu na sjeverozapadnoj strani Čiova, nekada je bila omiljeno gradsko kupalište, kultno mjesto na kojem su se u ljetnim mjesecima okupljale sve generacije Trogirana uživajući u plavetnilu bistroga mora i hladovini zelenih borova.

A onda su došle devedesete. Država je privatizirala nekadašnje radničko odmaralište Đuro Đaković ispred kojeg se nalazila plaža, no rat je učinio svoje pa su poduzetnički planovi novih vlasnika proplakao rezultat još jedne od privatizacija u kojima kapital prestaje biti javni i za sitne pare( opp., tad DEM)  postao je vlasništvo meni nepoznate osobe.. S propadanjem odmarališta koje je, umjesto luksuznog motela, postalo  postkomunistička arhitektonska rugoba na brdu, počela je propadati i plaža. Brodski div imao je i odmaralište i plažu za sve nas 250 metara od  centa grada pod zaštitom Unesca. 

Projekt kao i svaki izgleda izvrsno kao i ovaj uređenja nekadašnjeg Đurinog odmarališta vidljiv na službenim stranicama grada Trogira. Nekadašnje odmaralište Slavonsko Brodskog diva Đure Đakovića srušeno je do temelja kao  kolateralna šteta privatizacija,  pogodovanja. Apsolutna istina je da su navedenom odmaralištu ljetovali radnici, njihove obitelj, prije svega  Brođani, lakrdija je i pomisliti tko će imati para ljetovati u nekadašnjem Đurinom odmaralištu. Obični radnici Đure više sigurno ne, Do tad poruka s „ našeg mora“ izgleda bit će : Dobrodošli i doviđenja dragi Hrvati, jednog dana kad budemo elita vratit ćemo se, ako opet ne zeznemo.