Podržavate li ili osuđujete Brođane koji su promijenili svoje ime ili prezime?

24.2.2023. | 08:57

Darko Lončar Daky

Pregleda: 6567

FOTO: Darko Lončar Daky/Facebook

Tradicija i običaji predstavljaju dvije jame- jedna je puna lijepih stvari poput raznih bisera i dragulja koji oplemenjuju čovjeka kao ljudsko biće, dok je druga, septička jama, puna govana umotanih u celofan tradicije i običaja. Svatko od nas uzima iz te dvije jame ono što mu se sviđa i što voli, a odbacuje ono što mu se ne dopada ili što čak otvoreno mrzi. Podržavate li ili osuđujete Brođane koji odbacuju svoje osobno tradicijsko, obiteljsko ime ili prezime, a preuzimaju neko novo. S mogućnošću i  saznanjem da Zakon RH dozvoljava promjenu svog osobnog imena, upoznao sam se prvi put radeći kao terapeut u našem Domu za starije i nemoćne. Tamo sam upoznao gdina Iliju Grgića, i gđu Franjku, oca i majku tadašnje zamjenice župana, Ružice Vidaković. 

Otac Ilija, izuzetno  hrabar i odvažan čovjek, s nepunih 18 godina otišao u partizane i borbu protiv okupacije hrvatskog naroda, borio se protiv nacističkog terora i velikosrpskog  hegemonizma. Za hrabrost u ratu više puta odlikovan. Usprkos pritiscima drugova, na svoja ulazna vrata u Starim Perkovcima postavio je veliku šahovnicu koja tamo i danas ponosno stoji. I sa svojih 66 godina prijavio se kao hrvatski dragovoljac u obrani od velikosrpske agresije. Majka Franjka, također vrlo poštena i čestitka žena, volila je zapjevati naše  slavonske pjesme, pa sam često s harmonikom dolazio u njezinu sobu i bilo mi je drago da joj pjesma malo olakšava boli u duši zbog starosti i bolesti. Tada su mi često spominjali Nadu, pa sam mislio da se radi o sestri Ružice Vidaković, a onda mi je gdin Ilija objasnio da je to njezino pravo ime- NADA, ali da ga je promijenila, jer to ime  malo baca na Istok, a Ružica ipak zvuči malo više  hrvatskije. Moje  osobno razmišljanje- ZAŠTO NE!?
 
Ako se netko bavi politikom, politički je ambiciozan, a zbog raznih predrasuda u društvu, ili preciznije rečeno, raznih idiota koji su odmah skloni nekoga proglasiti Srbinom i pravoslavcem zbog predrasuda oko imena i krivih zaključaka, zašto bi netko s političkim ambicijama morao zbog toga patiti. Zašto bi mu na putu političke karijere osobno ime moralo biti teret i kočnica, a zbog raznih idiota koji su odmah skloni, pa čak i nekog našeg Hrvata umjetnika, s umjetničkom bradicom, proglasiti četnikom i Srbinom. Na žalost, živimo u takvim vremenima. Da li bi ikada Mia Slavenska  postala to što je postala, da se nije odrekla svog obiteljskog prezimena ČORAK, i službeno  uzela novo prezime- SLAVENSKA.

 Roditeljima i rodbini je bilo krivo zbog toga, posebno ocu koji je bio veliki Hrvat, i koji se s tim nikada nije mogao pomiriti. Nije se Mia odrekla svoga hrvatskog prezimena ČORAK zato što mrzi Hrvate i Hrvatsku, nego zato što s prezimenom Čorak nikada se nebi na Zapadu mogla probiti. Mia je potpuno zasluženo  dobila nedavno i  svoj spomenik u Slavonskom Brodu. Budimo iskreni, nikada ga nebi dobila i nikada nebi postala slavna i međunarodno priznata da je zadržala svoje hrvatsko prezime ČORAK koje je na Zapadu predmet sprdnje isto i podjednako kao i moje LONČAR. Upravo dobivam razna međunarodna priznanja za art fotografiju i to isto osjećam na svojoj koži. Iz istih razloga kao i Mia, također i ja ovih dana službeno podnosim Zahtjev za promjenu osobnog imena.

 Tko god da pokuša promijeniti svoje ime ili prezime, ili oboje, bit će odmah i automatski izložen raznim pritiscima i  osudi sredine i  postavljen na STUP SRAMA. To je cijena promjene osobnog imena. Osuda i kleveta. Trač i olajavanje. A što je tek proživljavao naš poznati brodski pisac i publicist kada je svoje ime STRIBOR UZELAC promijenio u STRIBOR UZELAC SCHWENDEMANN. Oštroumni brodski kroničari i kritičari svega i svačega odmah su ga proglasili ŽIDOVOM, jer su dubokoumno zaključili da je njegov dida Dragutin Schwendemann bio zamislite, Židov. Pa je onda samim time i Stribor "Židov." Mnogi ga tako i danas zovu- NAŠ BRODSKI ŽIDOV. A Striborov dida Dragutin- čisti Nijemac. Sasvim slučajno, i moj otac se zove Dragutin, Hrvat i katolik. Pa ga onda zovu još i Srbin. Koji se to još Srbin danas zove Dragutin ili Stribor, i koji je to pravoslavac kršten u našoj Katoličkoj crkvi kao što je Stribor kršten.

 Ljudi lupetaju gluposti ko Maksim po diviziji, što zbog neznanja, što zbog predrasuda, što zbog neinformiranosti  što zbog ljudske zlobnosti. A zašto onda Stribor stalno piše o Židovima? Pa i Darko Lončar Daky često piše o Židovima, pa znači li to onda da sam i ja Židov.  Moja mama je rođena u dalmatinskoj zagori, u selu Orah, sto posto katoličkom i hrvatskom selu gdje je omiljeno ime Senka. Tamo kad vikneš SENKA, sve žene iz sela se okrenu i osvrnu, jer se skoro sve tako zovu i to je tamo  dalmatinsko omiljeno ime. Uvijek bila Hrvatica i katolkinja isto kao i otac, ali džabe. Eto, sada sami procijenite, trebamo li ili ne ponekad mijenjati svoje ime i prezime, što zbog političkih, a što zbog umjetničkih razloga. Zakon nam to dozvoljava. Zdravo razumni ljudi  podržavaju. A vi?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala SBonline.net.

Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.