Portreti starih Brođana-jesmo li zaboravili Julija Hoffmanna

S dugom bradom i izgledom antičkog mudraca i romantičnog  zanesenjaka, vječito u odijelu s kravatom, izvana je odavao dojam jako ozbiljnog čovjeka, ali kada bi razigrano po ulici djeci dijelio bombone, medenjake i paprenjake, tek tada bi se vidjelo da je Julije Hoffmann bio zapravo i sam  jedno veliko dijete u duši. Ali dijete s puno ideja i vizija. Ono što vuče i pokreće ovaj svijet naprijed nisu lokomotive nego ideje. Julije je bio čovjek pun ideja, a najveća mu je bila svakako ona po kojoj je   naš grad zaslužio dobiti svoj muzej.

 Međutim njegova duga  brada, zafitiljeni brkovi, nalik na starogrčkog filozofa, vječito su mu priskrbljivali epitet čudaka, što i ne čudi, jer nama je čudak svak onaj koji samo malo drugačije izgleda, drugačije razmišlja, nosi neku čudnu kapu ili ima samo  drugačiju frizuru. Takvima  odmah pri lijepimo  etiketu- čudak. Julije je bio pozitivan "čudak", s naprednim idejama toga vremena. Sanjar, ideolog i komunist, nije imao mira, i nije šutio na nepravdu zbog malih plaća radnika u željeznici gdje je radio kao činovnik, i odmah se kao aktivan sindikalist prometnuo u buntovnika, te organizirao i generalni  štrajk  željezničara 1920. godine. Odmah su ga prokazali i potjerali iz službe. Utjehu i spas nalazi u sakupljanju rimskih novčića uz Mrsunju i Savu, lutajući uz obalu od nemila do nedraga.

 Tako to obično biva kada vas ljudi,  izoliraju i izopće iz društva i sredine. Međutim, nije se dao slomiti, bio je uporan, i sakupio je pozamašnu kolekciju starog novca i drugih antikviteta. I tada se počinje ozbiljno baviti idejom da osnuje Muzej. Svoje ideje o osnutku muzeja prenio je i na političare i gradske oce, njegova vizija pada na plodno tlo i zaključkom Gradskog poglavarstva i gradonačelnika HENRIKA DUFFEKA od 1934. u Brodu je konačno utemeljen Gradski muzej, a Julije postaje njegov prvi kustos i ravnatelj. Njegov trud i rad u sakupljanju starog novca urodili su plodom i tako njegova numizmatička zbirka bila je temeljna za osnivanje  muzeja u našem gradu. Sadržavala je službeno 3500 numizmata, a po dr. Antunu Baueru, čak 7980. Po nekim dobrim poznavateljima ove problematike, kolekcija Julija Hoffmana vrijedi danas oko milijun eura. Da se radi o doista vrijednoj kolekciji, ističe još i List Hrvatski narod od 2. srpnja 1942. O JULIJU HOFFMANN znamo danas, zapravo vrlo malo.

 Julije Hoffmann nije imao djece, rođen  od majke Ane i oca Adama, sa svojim humanim i socijaldemokratskim političkim  opredjeljenja pružio je utočište i pomogao zaposliti našeg poznatog brodskog slikara Antipova, a ne zna se broj Brođana koje je nahranio i koji su svoj spas našli u njegovoj kući u Vinogorju  za vrijeme bombardiranja Broda u Drugom svjetskom ratu. Zar ne bi bilo prikladno, svrhovitije i puno ljepše da muzej nosi njegovo ime- BRODSKI MUZEJ JULIJE HOFFMANN. Umirovljen je 1947. a umro je 1958. i pokopan na našem brodskom groblju Sv. Lovre. Čast mi je bilo i zadovoljstvo pronaći njegov grog. I zapaliti jedan lampion. I naslikati jedan portret. Darko Lončar, za Julija Hoffmanna.