SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Pronašli smo grob najljepše Brođanke prije drugog svjetskog rata

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Pronašli smo grob najljepše Brođanke prije drugog svjetskog rata SB Online | Pronašli smo grob najljepše Brođanke prije drugog svjetskog rata

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Darko Lončar Daky

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Rijetko koji grad u Hrvatskoj se može pohvaliti da ima tako zanimljivu povijest kao naš lijepi grad na rijeci Savi Slavonski Brod, ali da bismo otkrili što je to sve zanimljivo u našoj brodskoj povijesti, onda trebamo prvo istražiti sve one, više ili manje zanimljive priče i pričice koje ljubomorno kriju stare brodske grobnice, na starom brodskom groblju, a koje su većim dijelom etnografski potpuno neistražene.

Predmet moga najnovijeg istraživanja bijaše grobnica najljepše Brođanke prije Drugog svjetskog rata, Ljubice Koprivčević, ili barem po mom subjektivnom  mišljenju najljepše, a vjerujem da će se većina vas složiti sa mnom, svakako, vrlo lijepe, otmjene i šarmantne žene.

Narkomani dilaju drogu, a mi ljubitelji povijesti našega grada, u zatvorenoj i zadimljenoj kavani, uz čašicu pelinkovca, i pokoju zapaljenu cigaretu,  dilamo stare fotografije i razglednice Broda na Savi. Kolekcionari takve starinske fotografije zovu kabinetske ili kartonske, i one imaju svoju posebnu cijenu, svoju posebnu draž i čar, pogotovo ako su dobro očuvane i od nekog poznatog fotografa.

U razgovoru s jednim brodskim kolekcionarom, među svim svojim  fotografijama koje je izvadio na stol,  posebno mi je za oko zapela  jedna, ali ne crno bijela, nego sepija fotografija, na kojoj se prelijevaju sepijasto smeđi i bež tonovi i nijanse, s likom predivne žene, a na poleđini te fotografije pisalo je Ljubica Koprivčević. 

Nisam puno razmišljao i odmah ju otkupih za sto kuna. A potom kada se vratih kući krenuh u potragu za informacijama…tko je to Ljubica Koprivčević, ta predivna žena s fotografije. U svojoj arhivi i bazi podataka o starom Brodu na Savi,  pronađoh da je ona bila supruga poznatog brodskog pogrebnika Ivana Koprivčevića, koji je bio vlasnik i direktor Pogrebnog poduzeća TUGA u Strossmayerovoj ulici, poznat Brođanima i kao veliki i strastveni kolekcionar numizmatičar, filatelist, obišao London, Paris i pola svijeta. Svi Koprivčevići bili su na dobrom glasu među Brođanima, a takvi su ostali i danas. Na žalost, nešto u njihovom braku nije štimalo, i jedan dan Ljubica je spakirala kofere i otišla. I sa sobom je ponijela gitaru, jer je voljela jako svirati i pjevati na gitari.



 Lunjajući po starom brodskom groblju, prvi dan nisam uspio pronaći njezin grob. Drugi dan traganja, bio sam malo bolje sreće, uspio sam pronaći obiteljsku grobnicu Koprivčevića, ali mi Zvonimir Toldi, vrsni poznavatelj brodske povijesti sugerira da Ljubica vrlo vjerojatno nije u toj grobnici sahranjena, jer se rastala od muža. Ima logike, ali i tuge u mom srcu, jer sam opet fulao. 

U trećem pokušaju lunjajući po starom brodskom groblju najviše oko kapele Toffolini, umjesto najljepše žene u Brodu, i njene grobnice, pronađoh grob psihijatra dr. Jelena.

Malo zastadoh pokraj njega da odlanem dušu i malo odmorim. Pa malo s njim i popričam.

-Doktore, ja sam Darko Lončar Daky pomozite, trebam pomoć?

- Jesi li ti šizofreničar ili depresivac?

-Ma nisam doktore ni jedno ni drugo, samo tražim grobnicu najljepše Brođanke prije drugog svjetskog rata.

-E, to je već manično paranoično ludilo. Gdje si ti rođen Lončar?

-U bolnici Plavo polje.

- E, vidiš, Daky, tu je bila moja psihijatrija. Čim si ti rođen u bolnici Plavo polje, tu je odmah morala biti i psihijatrija. A koju ljepoticu ti to tražiš?

- Ljubicu Koprivčević. Doktore, jel mi možete pomoći?

-Ne mogu Lončar. Ti si pretežak slučaj i za mene. Nego, reci ti meni što ljudi pričaju o meni po Brodu poslije moje smrti.

-Doktore, o vama sve najbolje. Svi o vama i dan danas u Brodu imaju jako lijepo mišljenje.

-Muljaš muljatora. Nego, reci ti meni, šta ti onda radiš kada nađeš te stare Brođane i njihove grobnice.

-Pišem o njima priče i onda slikam njihov portret. VRAĆAM IH PONOVO U ŽIVOT.

-Aha, Bog nas uzima u kraljevstvo nebesko, a ti onda Bogu kradeš ljude i ponovo ih vraćaš kroz svoje priče i portrete na zemlju.

-Tako nekako.  Doktore, ja slavim život na zemlji, a ne na nebu. 

-Lončar, slušaj,  ti si pretežak slučaj i za mene. Eno ti Ljubice tamo, jedanaesto polje, dvanaesti red.

-Hvala doktore puno i do viđenja. 

I doista, pronađoh Ljubicu, našu najljepšu Brođanku prije Drugog svjetskog rata. U trećem pokušaju. Nije lak život nas istraživača brodske povijesti. Gorak je to kruh sa sedam kora. 

Fotografiram onda Ljubicu više puta, i kroz ovu svoju priču, vraćam ju nakon dugo vremena ponovo u život, među svoje Brođane, u svoj rodni grad, neka sa svojom gitarom i pjesmom, a posebno ljepotom živi s nama još malo, još koji dan, i neka tako  uđe u povijest našeg grada, zaslužila je. 


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: