Evolucija tehnološkog napretka ide naprijed i iza sebe kao povijesni antikvitet ostavlja nekadašnje novotarije. Nažalost evolucija samih ljudi ne prati tehnološki napredak ni malo. Ne neću o Milan Amrušu u ovoj kolumni, ali ni skupocjenom podapiranju papirnato plišane rodice. Da se držim teme pošto ih već imam više o telefonu ću! Valjda u meni prevladava dadaizam uslijed moždanih udara. Nego gdje sam stao?

Telefon

Dana 10. ožujka 1876. godine obavljen je prvi telefonski razgovor u svjetskoj povijesti. Naime, tog je dana izumitelj Alexander Graham Bell na novokonstruiranom telefonskom uređaju rekao kroz mikrofon svom asistentu: “Gospodine Watson, dođite ovamo, želim Vas vidjeti.” Watson je to kroz slušalicu jasno čuo u susjednoj sobi.

Zanimljivo je da je prva verzija telefona koristila vodu kao medij za prijenos titranja. Kasnije je voda uklonjena i telefoni su koristili samo metalnu membranu.

Pošto sam rođen 1980 e najskuplja igračka uz vlakove mi je bila upravo telefon. Onaj na baterije sa žicom koji je išao iz sobe u sobu. Džabe sam mogao razgovarati pomoću telefona pored ormara sa svakim u ormaru.  U biti  to je mogao biti i bežični razgovor.

Evolucija tehnološkog napretka donijela je svoje tako da je Iskrin (hrvatski) telefon s tipkama bio zadnje čudo tehnologije i skoro svi su imali isti telefon, kao i jogurt. U  telefonske govornice gurale su se kovanice tom brzinom da su ih je govornica „jela“ brže od inflacije.

Na moru sam bio uvjeren da su ljudi s srebrom isključivo Poljaci i zagledao sam se što ubacuju u govornice. Telefaks je bilo nešto najmodernije i  na njemu nije pisalo Iskra, već  neke kapitalističke marke.

Pojavile su se i kartice koje smo ubacivali u govornice. Šetanje do pošte kod Željezničkog kolodvora u Zagrebu još krajem 90 ih bilo mi je svakodnevica. Čekanje u redu da bez ikakvih imenika, jer imenik je bio u nama. Još  i danas mislim da se većina nas može sjetiti  „ napamet“ par fiksnih telefonskih brojeva.

Mobitel 

Gledao sam druge kako prebiru po svojim mobitelima sve dok me tata nije nazvao „Dolazimo u Zagreb  da ti kupimo mobitel“  1960 kuna  1998 za mene je to bilo kao da sam dobio na Lotu. Siemens C25  na bonove, a  preklopni Ericsson t28, bezvremenska Nokia 3310 bile su alternative. 

Doslovno bi kupio bon i nakon dvije tri minute razgovora, opet bih bio na istom bez impulsa, bona, novaca za  menzu. Nakon podizanja razumnog kredita za dodatnih par smsova na mobitelu bio je red opet ići do pošte. Pojavom novotarija u mobilnom svijetu i SMS  nestaje. Tek sam na fizikalnoj vidio da postoji alternativa SMS-u. Mislio sam do tad da je to MMS. Nepristojno sam virio i gledao u čemu  to gospođa piše. Pitao  sam i dobio nejasan odgovor. To Vam je Viber i svi ga koriste!  Tako  je tehnološka evolucija skoro  skroz pojela i  dinosaure SMS i MMS. Na Slavoniji 1 bilo je  pet šest telefonskih govornica, a danas nula.

Novo doba

Neki dan hodajući pored kioska na Slavoniji 1 odlučio sam ići kupiti karticu za telefonsku govornicu. Po prijašnjim narativima morali bi imati. „Nećete vjerovati, ali to me nitko godinama nije tražio ne držimo mi to već dugo. Probajte u pošti“. Na kraju ni govornice više, ni telefona, ni kartice, a telefonskih linija po kućama? Pošto sam se nedavno i sam isključio zbog toga što više ne vidim svrhu telefona osim dodatnog troška. Na stranicama Hrvatskog telekoma označeno je da u Slavonskom Brodu ima j još 91 govornica. Trebali bi ažurirati podatke. Naravno prošlost zvanja i brojeva sam pohranio u dio mozga koji je „još“ funkcionalan.  Dobro nemam pojma svoj kućni.

„Ukupan broj priključaka u fiksnoj mreži je na kraju 2021. godine u Hrvatskoj bio 1.266.599, što je u odnosu na godinu prije pad od 2,35 posto, a u odnosu na Q3 2021. pad iznosi 0,80 posto, pokazuju podaci HAKOM-a.“; izvor Internet.

 Broj fiksnih priključaka u konstantnom je padu već godinama. Doba golubova pismonoša  je prošlo ali još opstaju, doba telefona prolazi, ali još se drže kao i pojedini tiskani mediji.